Konoba "Kod Naherenog Svata"

Jean Luc Picard je jednostavno car. Nema mu ravna diljem galaksije, iako nije baš proveo nešto puno vremena u Delta kvadrantu ko she-kapetan Janeway, ali uopće ne sumnjam da su za njega čuli tamo. Zbog čega Janeway ispada ko još veća njonja, jer iako su Picard i njegova Federacija poznati u svemiru ko Bojan Jambrošić u Bjelovaru, svi ipak gnjave Voyager nakon što se preko velikog ekrana uvjere da za volanom nije spomenuti Boja… Erhm, Picard. No o tome kasnije.


Snimljeno samo sekundu prije no što ovaj car kaže svoj čuveni "engage". Ta njegova zapovijed ima toliku moć da je jednom Picard pogledao Rikera, pokazao na savjetnicu Troi i par mjeseci kasnije Riker i Troi su bili u braku.

Što to dakle čini Picarda takvim intergalaktičkim turbopustolovom i najkulijim likom u Federaciji planeta, osim činjenice da mu je prvi časnik najveći zbariša svemirskih trebi (osim Kirka) u poznatom svemiru, kao i u par paralelnih, te toga da je tvorac nevjerojatnog Picardovog manevra? Odgovor se krije u samom pitanju, ko što to često jest tako. Picard je naime, jednostavno i apsolutno KUL. Ćelave glave, blizu pedesete, špičastog profila i francuskog podrijetla, nema nekog objektivnog razloga za njegovu kuloću. S druge strane, nema vidljivog razloga ni za ostanak Luke Bebića na (političkom) životu, ali to je ipak tako. U oba primjera razlog možemo naći u egzemplarima njihovih similara, ergo kolega i suradnika. Kako znam da me USKOK danonoćno i također po noći promatra, te da neki iz te sumnjive organizacije zasigurno pohađaju konobu „Kod naherenog svata“, ovaj put ću se koncentrirat isključivo na analizu ekvivalenata Jean Luc Picarda (iako je sama fraza oksimoron).


Jonathan Archer

Teško je opisati koliko je Picard kuliji od ovog lika. Archer je kapetan kronološki prvog svemirskog broda Enterprise, nešto pobliže opisanog u jednom od prethodnih postova. Nije Archeru lako. Em ima gej svemirski brod koji je slabiji od svakog drugog svemirskog broda na koji naleti tijekom svojih putovanja, sa svojim arsenalom torpeda i „depolariziranom oplatom trupa“(koja, čini se, ne pojačava trup već ga dodatno oslabljuje kako bi Archer pred svim frendovima ispao intergalaktička curica), em je jako šonjast, plačljiv i ima slatkog malog paskića do kojeg mu je stalo više no do T'Poline pozamašne dojke, em je generalni seljo-beljo. Također, igrom slučaja, potpuno zbunjen i neadekvatan, nekako biva uvučen u „Temporalni hladni rat“(THR)(!?). Čovjek čije glavno dostignuće je 5 (pet) Warpa i koji ne može ni pojmiti brzine kojima se Picard odfura do birtije na kvartu kako bi popio cugu s Rikerom i Worfom odjednom je uključen u zavrzlame koje se tiču mijenjanja toka vremena i uništenja Zemlje iz prošlosti? Čak i Jean Luc ima problema s temporalnom mehanikom, a kamoli ovaj fanatični obožavatelj vaterpoloa i peseka za djevojčice. Bilo bi mu lakše da stupi u kontakt s svojim kompanjonima koji se bore u THR-u, da im se rasplače o tome kak mu je teško te da mu ovi sagrade top iz kojeg će ispalit tahionsku zraku u svemir, stvorit crvotočinu u budućnost, te dovuć Picarda i njegovu ekipu da mu riješe egzistencijalne probleme.


Jonathan Archer i njegovo pseto. Ajde pesa još opraštam, ali ovu majicu Picard ne bi obuko ni da izlazi u Plavu Kamenicu.

James Tiberius Kirk

Legendi toj, slobodotvorcu, čovjeku tom, drugu i borcu, teško je išta zamjerit. Kirk je od ranih dana, ko što je prikazano u zadnjem filmu, bio trablmejker i volio je radit nerede bez obzira na posljedice. I netko bi brzopleto zaključio da je zato kuliji od Picarda. Istina je drukčija. Naime, Picard ima umjetno srce (ili tako nešto) koje mu je moralo bit ugrađeno nakon što se kao mladi kadet na Akademiji iš'o pogat s velikim Nausikancem, a svi znaju da Nausikanci u poganje uvijek ufuraju noževe i male sjekire. Često se puta kapetan Picard znao prisjetiti kako je kao mlad i lud kadet radio sranja, jedno od kojih mu je i slomilo srce. S nožem. Od Nausikanca. Nausikanskim nožem. Nausikanac ga je piknuo, uglavnom. Picard se ipak opametio, što se ne može reć i za Kirka. On je nastavio izazivat sranja do te točke da je u Picardovim godinama već bio pregorio te se pomirio s životom u onoj nekoj Vrpci (Matrici?) koja ga je pokupila s Enterprisea. Kad sam već prije spomenuo prčkanje po vremenskoj liniji, nezaboravna je i pustolovina u kojoj Kirk i njegova ekipa otputuju u kasne 1980-e i bez ikakvog opreza dijele ljudima tehnologiju iz budućnosti kako bi natrag u svoje vrijeme dopremili kita. Kirka i njegovu ekipu jednostavno nije briga. I iako je Kirk radio sranja zbog kojih bi Picard morao popit jedan Earl Grey samo da mu se smiri probava, ne može se poreći da je do Rikera definitivno okrenuo najveći broj svemirskih pićonćića, te da je karizmatičan ko Mister Muscolo (onaj stari, ne ovaj novi CG).


Ako/kad izvanzemaljska treba vidi ovaj pogled, bolje joj je da je depilirana. Primjetite i škembu. Svaka žena zna da muškarac nije muškarac ako ne posjeduje šlauf.

Benjamin Sisko

Ovo je prvi (i zadnji) obojeni (crnac je) kapetan u glavnoj ulozi u Star Treku ikada i očiti dokaz da je scenaristima ponestalo ideja (ono, sljedeći kapetan je žena! OMG! WTF?!). Ne samo to, nego ovaj nije dobio ni brod. Sisko zapovijeda svemirskom stanicom imena Deep Space Nine. Pogađate, stanica je duboko u svemiru i ima ih bar još osam tog tipa. No iako je stanica stacionarna, ima i neke svoje patrolne brodove koji su ok, ali su ipak samo malo manje gej od Archerovog Enterprisea za curice. Ima i Defiant, mali brodić velikih topova. No ono što je ključno za Siska jest to što je njegova stanica u blizini planeta Bajora i određene crvotočine koja vodi u kvadrant Gamma, a u kojoj obitavaju neki izvanzemaljci koje oni s Bajora zovu Proroci. I tu ulijeće Sisko te igrom slučaja postaje Izaslanik (neka duhovna titula) svim vjernicima na Bajoru. Tako se Sisko bori protiv Kardasijanaca koji tlače sve oko sebe a posebno Bajor, Dominiona koji dolazi kroz crvotočinu iz Gamma kvadranta, a uz sve to je i vjerski vođa. To je puno odgovornosti… To je možda i malo previše odgovornosti. Definitivno previše odgovornosti a premalo putovanja kroz vrijeme (iako ima jedna zanimljiva epizoda na tu temu) i spašavanja Zemlje za Picarda i njegovu loodu eqipu jea! Ko da i to nije dosta, Sisko na svojoj postaji drži i svog sina, što je još gore od Archerovog psa, iako se čini da ovaj voli to kuče više no Sisko svog jedinorođenog. Dakle, iako Sisko tu i tamo izda koju kul naredbu, prestatičan je i ima previše briga i nikad ga nije asimilirao Borg kao Picarda i sav je ko neki alat većih sila preko kojeg one utječu na zbivanja u dubokom svemiru. Devet.


Pred ovim likom punoljetne bajoranke padaju na koljena. Nažalost po Siskoa, iz potpuno krivih razloga.


Kathryn Janeway

She-kapetan Janeway je žena. Kao i Sisko, prva i zadnja svoje vrste u Star Treku. Naravno, kao žena ona ne može pobjeći svojim majčinskim instinktima, pa se vrlo brižno odnosi prema svima, i dosta su si svi u kompi, i odu na cugu na kraju smjene, naroljaju se u birtiji, pa se smiju i tako... I iako je i Picard ponekad takav, on zna svoju granicu; zna da ako previše popiješ Nausikanac ti često zabode čakiju u srce a posada kojoj okreneš koju rundu misli da ste svi sad kompići i na poslu. Na Janewayinu nesreću, ona to ne zna - ko mlada učila za ispite na Akademiji a nije se pogala po koncertima ko Picard ili Worf, tako da je sad u tolko prijateljskim odnosima sa svima da joj uvijek neko nešto kenja ili odbija poslušat direkt ordr. Naravno, nakon nešto prenemaganja na kraju je po njenom, ali dotad je Voyager već morao izbacit warp jezgru, ostao je bez štitova i fazora a Borgovi su se ušuljali u strojarnicu ko beskućnici bez iksice u Brzu SC-a. Ipak ajde, nije sve skroz izgubljeno, asimilirali su je Borgovi, pa i njenu cijelu ekipu, pa su se oslobodili, pa su oslobodili Borgove, pa su bili frendovi s Borgovima itd. itd. Uglavnom, Janeway je prvak u guženju Borgova i ništa joj ne pruža veće zadovoljstvo. Osim možda vruće šalice Franck Jubilarne kave, koju pije ko Picard svoj čaj. E da! Čini se i da Janeway dobije petlju tek u penziji, tako da se u konačnoj epizodi serijala pojavljuje kao badass she-admiral iz budućnosti. Nažalost, čini se također da su Borgovi osjetljivi na cendranje i kenjanje i bezveznost, a face su kad je neko faca, pa badass Janeway pobere metak (ne doslovno, asimiliraju je) prvom mogućom prilikom. Kakvo razočaranje. Ipak, spektakularna zadnja epizoda. „Deploy Armor“. Zakon.


Evo Janeway se trudi skompat s Sedmom od Devet, pogrešno misleći da Sedma pada na cvijeće. Sedma naime, pada samo na učinkovitost, a cvijeće asimilira.

Valja spomenuti i pojavljivanje she-admirala Janeway u posljednjem filmu s Jean Luc Picardom, Nemesis, u kojem je ona admiralica u Floti i u jednoj sceni izdaje naređenja našem Jean Lucu. Ona?! Njemu?! Zar ništa nije sveto? Malo se taljigaš po Delta kvadrantu i odma si admiral? Evo to me konačno dovodi i do jedne od Picardovih super-kul vrlina, a to je da je odbijao promaknuća nebrojenim prilikama kako bi mogao i dalje da tera šegu svemirskim prostranstvima.

Nema veze Jean Luc, moralna pobjeda je tvoja.


Što više reći? Ako ovo itko ikad vidi uživo, vrijeme je da se ponovno upiše u osnovnu školu.

U ovoj državi nam baš i nije dobro. No prvo i najvažnije, u ovoj državi meni nije dobro. Dapače, nije mi ponajbolje ni u ovom Zagrebu. I dok mi u državi nije dobro zato što mi ne nudi ništa po pitanju karijere i lagodnog života te zato što sumnjam da će moja eventualna diploma riješit to stanje, u gradu me muči depresija zbog puno ozbiljnije stvari. Ne, nisu to problemi koji nas sve pogađaju tipa skupa kuglica sladoleda, prosjaci koji piške po uglovima ili pesi koji piške po prosjacima, mlaka voda iz pipe u nekim dijelovima grada ili to što ponekad na cesti vidim debelu osobu.

Rastužim se, a pretpostavljam i većina Zagrepčana, kad je dobar dan i sve je sunčano, a po gradu se mogu uočiti one stare ruševne zgrade koje su izgubile prijašnju namjenu i sad služe ko skladišta il još gore, ko disko klub Močvara. Dakle, po gradu postoje određeni punktovi koji imaju toliko potencijala, ali nitko se nije potrudio uložiti malo truda i para u njih i učiniti ih možda jako društveno-korisnim mjestima. Ko što su skvotovi ili lunaparci. Evo nekoliko takvih mjesta od vrlo velikog društvenog interesa.


Cementara kod Gajnica

Neposredno poslije Gajnica, na cesti prema Zaprešiću, Evropi ili daleko poznatijem Westgateu, nalazi se ovo monumentalno zdanje zbog kojeg se mnogo čeljade rođeno da bude Titov pionir igralo na betoniranom prilazu kuće. Da, to je naša stara Cementara, ograđena bezveznom metalnom ogradom, i popunjena razno-raznim montažnim skladištima. Zbog Cementare je sagrađen i podvožnjak iznad kojeg pruga spaja gajničko-podsusedske kolosjeke s oronulim spomenikom radnim mjestima.


Evo ga. Tone i tone zabave. I heavy metala.

No ne mora sve bit tako sivo i bezdušno, kakvi su tornjevi Cementare ili njena nova skladišta. Bolja i jeftinija namjena za ovaj prostor je nešto što bi donijelo smiješak na usta dječici koja nemaju za slatkač i suzu na lijevo oko zagrebačkog jugonostalgičara: „Zabavni Park Socijalistička Cementara“ sa sloganom poput „Zacementirajte svoju ljubav prema Titou“. Zabavni Park će svojim posjetiteljima nuditi sadržaje poput „Kule Kapitalizma“, što bi u principu bila ona stara visoka metalna konstrukcija s nekim štengama koja izgleda ko da će se srušit svake minute, kako bi se dočarao krhki i lažni kapitalizam - tako se može uštedit i na obnovi. Tu je i „Polje Vrijednog Radnika“, koja se sastoji od zaraslog betona i lopate – dobiješ lopatu i moraš kopat kroz beton zato što moraš. Također, posjetitelji će u jednoj od velikih hala moć uživat u „Titovom Tetanus Tenisu“ koji nema veze s Josipom Brozom, ali se igra s dvije hrđave 1,5-metarske metalne cijevi umjesto reketa i hrđavim maticama umjesto loptica.

Bit će tu i ostalih izazova za sve uzraste, velik je to prostor te što je najvažnije, ne treba mu gotovo nikakva obnova da se dočara estetika bivše države. Naravno, glavna valuta će bit bonovi. Stotina radnih mjesta, ništavna ulaganja, a mali Gajničanin je sretan iako je odrastao u kući toksično-bijelog krova samo na dvjestotinjak metara od bivše Cementare.

Sljedeće odredište nas vodi desetak kilometara istočno, te malo južno, a nalazi se na Ljubljanskoj aveniji. To je divovski, bijelim pločicama okrunjeni nesuđeni, ako se ne varam, Citroenov višekatni servisni centar. Također, mislim da očekivanja nije ispunio zbog rata. Tako je to s Fancuzima i ratom - sjetite se kako su se kukavički borili protiv Nijemaca u Drugom svjetskom.


Velika bijela rupičasta zgrada na Ljubljanskoj aveniji (kod Getroa, ne?)

Ne znam što se točno nalazi unutra, mislim da je prije par godina tamo bilo neko prodajno skladište pločastih materijala. U svakom slučaju, loše iskorišten prostor, s obzirom da gornji katovi zjape prazni ako zanemarimo narkomane. Gledajući tu bijedu s bijelim pločicama trebamo se zapitati: „Što treba našem zapišanom gradu?“, te doći do logičnog odgovora – Javni zahodi! Dakle, ova građevina bi se mogla preurediti u višekatni golemi javni WC, s više od 1278 školjki i duplo više pisoara. I dva čučavca tek tolko za umjetnički dojam. Jedan kat bi, na primjer, mogao biti „Kat Za Žene ili Ženskaste Muškarce“, s obzirom da oni najmanje mogu čekat. Znači, 328 WC školjaka i pripadajućih sanitarija koje žene i ženskasti muškarci vole – WC papira, četki za WC i ostalih hojti-tojti nju-ejdž izmišljotina koje ne trebaju pravim muškarcima. Također, svaki će WC imat i svoj prozorčić kroz koji će žene moći bacati svoje sanitarne uloške, tampone ili gaze na nesretne prolaznike kad imaju „Stvari“. Mengu ne? Mensis? Menstruaciju? Crvenu kugu? Znate o čemu pričam.


Uočite potencijal koji pršti iz svake bijele pločice na ovoj gadar... Zgradi.

Na još jednom, „Muškom Katu“, će se pri ulazu nalaziti spomenuta dva čučavca za one koji se ne žele previše truditi te 49 WC školjki u zidanim odjeljcima s ugrađenom klimatizacijom, zidovima od poda do plafona (bez nepotrebnih otvora) i asortimanom popularne čitabe mekih listova koja se kasnije može upotrijebiti kao sanitarno pomagalo (WC papir). Na kraju, tamo će se naći oko 2556 pisoara podijeljenih u sekcije: za punašne – s oko metar razmaka između pisoara; za djecu, miđite i crnce – pisoari samo 48 centimetara udaljeni od poda; te za normalne – normalni pisoari bez posebnih dodataka. U razini glava svih pišača bit će dugački prozor tako da će svi moći promatrati što se događa u vanjskom svijetu za vrijeme urininacije.

Na sljedećem katu nalazit će se lounge-prostor za one koji nisu „samo došli to obavit“ već planiraju neke od svojih fizioloških potreba pretvorit u nekolikosatni užitak. Naime kako bi se stvorio treći kat (zvan jednostavno i „Treći Kat“) s visokim plafonom i šandolijerima, trebat će se srušiti par katova iznad, a sam prostor će imati veliku pozornicu za nastupe razno-raznih terasa-bendova, te će biti obrubljen staklom, a gospoda i gospođe će moći uživati u asortimanu jela i pića iz restoran-bifea. No ne bi to bio najveći i najpoznatiji javni WC u ovom dijelu Evrope kad svi stolovi na trećem katu ne bi bili fiksni - kao i stolice koje će imati ugrađene školjke i pripadajuće kotliće. „Stolice za vaše stolice“! Naravno, tu će bit luksuza kao što je pernati ili krzneni rub školjke, WC papir i sapun. Više nema brige oko „Ko piša prije treće, piša cijelo veče“! Na trećem katu „broj jedan“ (mokrenje) će se moći obaviti bez straha od reda pred muškim WC-om ili nepostojećeg pisoara – prije treće, za vrijeme treće, poslije treće… Cijelo veče - nećete se morati ni sekunde odvajati od svojih prijatelja, hrane ili pive. Naravno, spolno općenje zato što su svima guzice i ćune vani ne dolazi u obzir, kao što ne bi ni u jednoj (u nijednoj) zemlji Europske unije.

Da dovršim, na krovu ove trokatne „svemirske“ kenjare bit će i golemi spremnici sapuna, kako se nježniji spol (i ženskasti muškarci) ne bi beskrajno žalili. Također, zasad se ne želim obraćati na pitanja skeptika o tome zašto bi netko tko se nalazi na Trgu (ili bilo gdje u Zagrebu) zadržavao svoje fekalije do Vrbana(?).


Voltino

Da, cijelo Voltino. Bez uvrede stanarima (jer znam da nisu krivi, i nitko tamo ne živi iz ljubavi prema kvartu), ali to ruševno sivilo se pod hitno mora pretvoriti u veliki bazen. Ili parkiralište. Ili jednostavno veliku ravninu za peglanje brodskih jedara ili svjetskih zastava velikih dimenzija. Ko što je ona na Kninu. Svo stanovništvo i živež bit će prisilno preseljeno u Kraljevinu Monako.


Jedna od najljepših ulica u Voltinom uoči toplog proljetnog jutra. Naravno, nakon prenamjene luda linija 118 do Mažuranićevog ostaje.


Tvornica cuge Badel, kod Kvatrića

Nadalje, svatko tko je netko, i bio je blizu Kvatrića (Kvaternikovog trga) jedući burek oko placa (tržnice) morao je zamijetiti jedno upečatljivo pročelje protkano razbijenom prozorima, ograđeno trometarskom betonskom ogradom. Riječ je o bivšoj Badelovoj tvornici pijače i pitkih potrepština vrhunske kvalitete, zatvorenoj u meni nepoznato vrijeme pod meni nepoznatim okolnostima (možda su šljakeri prešli na Maraskin Brandy). Bilo kako bilo, tvornica zjapi prazna i pusta, čekajući da udomi nešto više od paleta, paketa i kontejnera nepoznatog skladištara. Građevina je u skoro-pa-u-samom-centru-grada te time zaslužuje da joj se nađe namjena shodna poziciji. Kako u blizini već postoji MekDonalc, to očito otpada.

Ne, smatram da bi najsvrsishodnije za građevinu bilo da postane novo skladište. Ali ne bilo kakvo, već skladište pijandura i ostalih smradova koji nakrnjuju noćne linije prema istoku grada u gluho doba noći. Ili jutra. Uglavnom, kako je Kvatrić svojevrsno sjecište mnoge tramvajske linije i nije toliko daleko od užeg centra grada, ovakvo prenoćište bi, ne sumnjam, bilo vrlo dobrodošlo. Sve bi naravno, financirali dobri porezni obveznici, a prenoćivanje bi bilo besplatno. Kako ipak ne bi došlo do zabune, te da elita koja spava u hotelima ne počne gunđati, u tom prenoćištu neće bit soba ni odijeljenih vecea. Bit će samo pendrecima naoružanih čuvara. I velikih prostorija s masu kreveta i velikim buretom u sredini u koje će se svi moć olakšat. Kako bi se uštedjelo na čistačicama.


Već vidim mjesečinu kako kroz ganc-novu PVC stolariju obasjava pijanice koje bi u protivnom vozili krugove od Savskog mosta do Črnomerca. Nažalost, trometarski betonski zid spriječava bolju perspektivu ovog perspektivnog prostora.

Opet, s druge strane, ne želimo da to postane svratište svakojake bagre koja je ovo skladište zamijenila za Dom Za Skitnice. Tako da će kreveti koje će čuvati naoružani čuvari biti malo veće kvalitete – imat će, na primjer, baldahine i pernate jastuke, kao i svakojake stripove i lako štivo koje prosječni čovjek želi čitati prije no što zaspi.

Već vidim da skeptici i pesimisti sumnjaju u izvedivost ove ideje, ponajprije zbog neugodne navike svakog ko je pijan da se dere, sere, radi sranja i upražnjava nuždu gdje stigne. No razmislimo, kako se podzemni javni WC u Bakačevoj tako dugo održao čistim i urednim (osim zato što Trg vrvi murjom)? Na prijamnom pultu, uz alkotest kojim bi se eliminirali oni koji se samo pretvaraju da su pijani, bit će instalirana i gradska zaposlenica mrgodnog pogleda, gustog brka, opake dispozicije i još opakijeg partviša (ne mogu vjerovat da Word ovo nije priznao ko riječ), ali nježne duše, kakva se nađe i u spomenutom Bakačevom javnom WC-u. Ona će biti majka svakoj pijanoj duši, spremna da upotrijebi svoj partviš kako bi počistila ili nered ili gamad.

Nakon spominjanja partviša, ne mogu a da ne spomenem i njegovog vjernog pratioca, samo u svrhu provjere priznaje li ga Word kao riječ. Miščafl. Jok. Ne priznaje.


Maksimirska Ljepotica

Na kraju, istaknuo bih i jedno od poznatijih zagrebačkih obilježja, koje dublira i kao stadion i koncertni amfiteatar, a poznatije je i pod imenom „Stadion u Maksimiru“. Osim što je dom Nogometnom klubu Dinamo-u, Stadion je čuven i po svom humanitarnom karakteru. Naime, na izgradnji koja traje još od 1998. godine, sudjelovalo je i sudjeluje preko 348 slijepih arhitekata. Također, stadion će uskoro svjedočiti već petoj izmjeni režima u državi. Kako se mijenjao i režim, mijenjala su se i vremena, a tako i arhitekturalna rješenja koja krase maksimirsku ljepoticu. To objašnjava i goleme iznose koji su utopljeni u igralište – Zagrebu treba najbolje i najmodernije, a za najmodernije očito treba 15-ak godina i 20 miljuna eura.


Ovako je to trebalo izgledat nekad davno. Danas ne izgleda tako.

No kako se sad po medijima javljaju glasine o preseljenju Dinama na neku drugu lokaciju (Kajzerica?) i prenamjeni stadiona u Maksimiru, gradskim čelnicima očito trebaju ideje. Stoga evo kompromisnog rješenja: Stadion se preimenuje u „Maksić“ i donira u cijelosti udrugama Iskorak i Kontra. To će u svakom slučaju smanjiti daljnje troškove obnove, jer su već tu i tamo ugrađena šarena sjedala, a spriječit će i zagrebačku homoseksualnu populaciju da svojim paradama blokira promet u gradu i uznemiruje građane (da ne spominjem policajce koji moraju prije podneva bit na ulici umjesto da u stanici gledaju reprizu Bibinog Svijeta). S druge strane, i oni koji sudjeluju u paradi mogu biti sretni i spokojni jer mogu bosonogi trijumfalno gaziti meku travu nogometnog igrališta u subotnje jutro, umjesto da u centru grada glavom dočekuju flaše i brukaju se. Za rodbinu i prijatelje, kao i sve zainteresirane za paradu bit će previđena već spomenuta šarena sjedala. Njih 37,168 – za rastući broj zagrebačkih gejeva. U protivnome, neka se stadion pokloni NK Udarniku iz Kuriloveca kraj Velike Gorice, oni će to znati cijeniti.

Ima još miljon ruševina diljem ovog grada, ali nemam tolko ideja. Za kraj samo poruka najvećeg cara svemira ikome tko ima išta s prenamjenom zgrada grada Zagreba (Tomo Horvatinčić?): „Make it so“.

Prošlo je deset godina od 2000. godine. Koja je bila prije deset godina. To i nije baš malo vremena. Zapravo, ako se obožavač znanstvenofantastičnog žanra, to je vječnost koju ste primorani odživjeti od jedne do druge prosječne ili loše znanstvenofantastične serije, s nekoliko iznimaka, naravno.

Enterprise (2001. – 2005.)

Jedna od tih iznimaka je i najnoviji (fabulativno najstariji) nastavak Star Treka, zvan i Enterprise, koji je toliko iznimno loš u toliko aspekata da ne mogu vjerovat da sam skinuo sve četiri sezone, a kamoli pogledao čak tri(3). Svojevremeno sam na televizoru pogledao i zadnji nastavak. Ono, baš zadnji zadnji. I nisam mogao vjerovat da je zadnji. Osim što se pojavljuje Riker, Veliki Svemirski Baritelj Svemirskih Treba, ništa se bitno ne dogodi. NIŠTA. (Nije spoiler ako je serija spoiled od početka hmmm?). Enterprise iznimno ima i revolucionarnu muzičku podlogu špice – nevjerojatnog Rusella Watsona s nekom gej glupom stvari. Ne znam kojom, idite na Wikipediju.


Ovi su s Enterprisea. Primjetite kako je kapetan (ovaj u sredini, na stolcu) nadrkan. Mora da je svjestan koji gej-brod-za-curice su mu dali, i nije zadovoljan. NIJE. ZADOVOLJAN. Dapače, vrlo je ljut. Ko zna, možda su mu prije snimanja ove fotografije Vulkanci nešto srali ko obično, pa ono... NIJE ZADOVOLJAN.

Oni koji nisu upoznati s pričom možda će se u početku ugodno iznenadit, i stoga i očekivat puno. Sve je smješteno prije svega ostalog u Star Trek svemiru, dakle i prije Kirka, a ljudi su seljačine i bezveznjaci koji bi se htjeli kurčit okolo po galaksiji, odnosno kvadrantu. Alfa kvadrantu. Proizveli su mali svemirski brodić bez štita, nazvali ga Enterprise, ukrcali na njega „najnoviji“ Warp 5 motor, par torpedosa koji nisu ni fotonski i ajmo. Al ne! Tu su i Vulkanci, koji (s pravom) smatraju da su ljudi seljačine i bezveznjaci i seru im za svašta. Na što ljudi odgovaraju najčešće s „Kaj, izmislili smo warp 5 pogon, kaj sad kaj smo seljačine?“. Glumačka postava i likovi su svim Amerikancima po volji – Kapetan Archer je priprosta seljačina, ali je kao pametan nešto malo. Njegova dva lakeja se međusobno savršeno nadopunjuju; strojar mu je južnjačka seljačina, dok mu je oružar hojti-tojti Britanac koji je bio na West Pointu (ili tako nešto). Naravno, tu je i pilot crnac i kosooka komunikaciona časnica. Sve manjine zadovoljene, svi sretni. I onda se pitaju zašto revoltirani latinosi osnivaju bande i ubijaju bijelce po El Eju.

E da, tu je i T'Pol, super-hot Vulkanka s pozamašnim sisama koja se iz nastavka u nastavak sve više uklapa u posadu i ponekad ju savladaju njeni potisnuti vulkanski osjećaji i onda se puno znoji i sere svima pomalo, ali njoj na kraju seru njezini Vulkanosi i onda se ona svađa s njima i ok je s ljudima, ali ipak nije skroz ok i onda se malo bari i onda ju savladaju njeni potisnuti vulkanski osjećaji i onda se puno znoji itd. itd. Uglavnom, serija je loša. Nije dobra i loša je i malo me zbunjuje to što ima 7,3 od 10 na IMDB-u. Čak i Voyager je bolji, a da ne spominjem Picarda i njegovu ekipu, ili čak Siskoa. Uf. Radije bih gledao Ksenu prije spavanja nego ovo.

Doctor Who... (2005. – još uvijek traje, jeb'ga)


Ovo je aktualni Doktor (Tko). A u drugom planu je njegov "svemirski" "brod", koji ne samo da nije svemirski, nego definitivno nije ni brod.

... Još je jedna serija koju bi istaknuo kao lošu. Mislim, možda ja jednostavno ne shvaćam, možda sam premlad, možda mi fali mašte, ko zna. Priča je ovakva: Stanoviti Doktor, koji je izvanzemaljac i joj, ah, joj, glavni zafrkant, osim što je „gospodar vremena“ (ili tako nešto) leti (putuje kroz vrijeme?) u svom svemirskom, odnosno vremenskom stroju imena TARDIS. Potonje je vjerojatno skraćenica za nešto (Tako Apsolutno Rektalni DIS?), ali ne želim uložit taj dodatni trud odlaska na Wikipediju. Prvo što me odbilo je to što je TARDIS oblika telefonske govornice, odnosno londonskog Police Boxa, ali je iznutra puno veći. Mislim, svjestan sam da su kamionske prikolice puno veće no što izgledaju izvana, ali ovo je pretjerivanje, ipak se radi o kutiji s vratima visokoj dva metra površine jednog kvadratnog metra. Što je najtužnije, još uvijek se dvoumim tko bi dobio fajt, TARDIS ili novi (gej) Enterprise.

Doktor također ima neku ekipicu koja ga prati okolo na njegovim zemaljskim i izvanzemaljskim putovanjima. Neku djevojku ili nešto i par drugih. No to nije važno. Važno je da su efekti loši, da je priča, ono, kaj ja znam… Bezveze, te da je sve snimljeno standardnom kamerom za suvremene britanske serijale, a koja mi paše kolko i to da me neko bode vilicom za meso (to je ona velika) u desni guz dok stoječki gledam reprizu Doline Sunca oko deset ujutro. Znate o čemu pričam.

Uglavnom, zanimljivo je to da je ovaj aktualni Doktor već cca. deseti Doktor, te da je njegovo konstantno izmjenjivanje predviđeno u scenariju, znači nije šema ko u Santa Barbari, da jedan glumac padne iza kauča, a digne se drugi i onda božanski glas kaže da je došlo do smjene glumaca. Što je u biti pošteno, ali čekaj…! Serija se počela snimat 2005. godine i već je promijenila deset glavnih glumaca?! Ali neee, djeco, varate se, serija se počela snimat 1963. godine, a ovo je tek remake/nastavak na to! Da! Nije ni čudo što je ljudi (Britanci) tako vole kad su je gledali ko djeca i to im je vjerojatno prvi susret sa SF-om ikad, pa se ponovno osjećaju mlado i napaljeno kad ju gledaju.

E da su bar čekali do '77. ili '78, odnosno Star Warsa ili originalne Galactice. (Također, ni autoru ni meni nije jasno, unatoč svemu, kako je dobila 8,8 od 10 – za 0,6 više od BSG-a – na IMDB-u). No nije sve tako crno. Ili gej. Ili homoseksualno. Ili vrlo iznimno nevjerojatno loše. Ili za curice. Tu je uvijek i originalnost koja nije pretjerana ili forsirana, a opet je zabavna i dobra kao rosa na travi ili prvim maslačcima u proljeće.

Stargate Atlantis (2004. – 2009.)

Ne mora se dakle u pravilu dogoditi nasljednicima legendarnih serija da ispadnu loše. No, krenimo ispočetka: Stargate SG-1 se prikazivao 10 (deset) godina. Deset! Godina! Iznimno za znanstvenofantastičnu seriju. Nakon tog maratona, moralo se nastavit, ali s novim likovima i pričom, jer ono, treba se platit pool-boya i 2465 spremačice i
dostavljača mlijeka i novina itd. Tako da je nastao Stargate Atlantis.


Izgledaju gluplje no što to zapravo jesu. Vjerujte mi na riječ, ovo je predobra glumačka postava. Likovi su odlični. Prva treba s lijeva, suprotno očekivanjima, nema seks nisa kime. S nikime. Sa slike.

Epska je to priča o letećem futurističkom mitskom gradu Atlantidi, koji se nakon Zemlje, u bjegu od moćnih neprijatelja smjesti u galaksiju Pegaz te ga 10 tisuća godina kasnije nađe ekipa sa Zemlje, koraknuvši kroz svoja Zvjezdana Vrata u nepoznato. Naravno, grad je napušten tako da ekipa ima pregršt neistraženog prostora koji će istraživati. A kad ga ponestane, mogu istraživati planet na kojem su. A kad ponestane mjesta za istraživanje na planetu, mogu istraživati galaksiju. A kad i to postane „so 2006“ počnu s istraživanjem sopstvenih tjelesnih otvora. Šalim se, ovo zadnje ne istražuju. A što se spomenute tiče ekipe, formula je slična ko u SG-1; genijalni znanstvenik, kuler-vojnik, pametna butra na čelu ekspedicije, ratoborna butra koja šora neprijatelje i ratoborni dvometarski momak koji također šora neprijatelje. Više-manje bez iznenađenja. No fascinantna stvar je koliko navedeni likovi, a i svi ostali, sjedaju na mjesto. Stvarno ne mogu to objasnit, definitivno treba pogledat. Tu je i humor koji nadmašuje ikoji igdje u bilo kojoj SF seriji. Najozbiljnije. Ovo nije sarkazam. Tipa „I'm invincible! I cannot be vinced!“. Dobro, nije to sad to, ali treba pogledat, stvarno su na trenutke dosta smiješni.

Serija se snimala pet sezona, i bez obzira na to što kažu kritičari ili gledatelji, to je definitivno optimalna količina nastavaka. Glumci su komedični i uvjerljivi, avanture su im friške i zanimljive, a serija zna i iznenaditi uvezivanjem jedne od glavnih radnji u nastavke koji su ispočetka generički i po ničemu značajni. Uglavnom, treba da se očekuje neočekivano. Kad smo kod toga…

Firefly (2002. – 2003.)

… Nitko je nije očekivao, ali odjednom se prije osam (8) godina, znači 2002. godine, pojavio Firefly. Za razliku od prethodno navedenih promašaja, ova serija je na IMDB-u opravdano dobila 9,5 od 10. To je samo 0,5 manje od najvećeg mogućeg rezultata, za vas koji niste išli na PMF. Brain-child velikana Jossa Whedona, poznatijeg po Buffy, Ubojici Vampira, ili… eeeee… Ko zna čemu, serija je spoj vesterna i znanstvene fantastike: Kapetan šonjastog svemirskog broda zvanog Serenity (koji nema štitove niti ikakvog naoružanja, ali ne na gej način ko novi Enterprise) vodi svoju posadu okolo po svemiru, a pustolovine ga slijede ko USKOK bivšu upravu Podravke. I sve bi to zvučalo zamorno ali kapetan je kul lik i posada mu je sastavljena od nekog šatro-svećenika sa sumnjivom prošlošću, kurve koja očijuka s kapetanom, nabrijanog ubojice s masom oružja, pilota koji je oženjen (za njega) predobrom trebom i napaljene strojarice (žene koja upravlja strojem?), koja nažalost nije dočekala snošaj za kratko vrijeme koje se serija emitirala.


Evo to je ekipa Fireflyja. Druga s lijeva je strojarica koja također postaje dio stalne postave Atlantisa. Tamo nije ni upola napaljena kao tu. Pogledajte samo taj pohotni pogled.

Naime, ovaj dragulj u moru prljavog blata (nešto ko dragulj u Jarunu) doživio je malo više od samo pola sezone, odnosno 14 epizoda, nakon čega je ukinut. Priča se po birtijama, zbog niske gledanosti. Ali svi znamo da je to zato što su svi u Ameriki gej i boje se dobrih serija. Ipak, nakon svega je snimljen i film „Serenity“ koji je vrlo pristojan i stvarno nije loš. Znači – dosta je dobar.

Ono što je stvarno razočaravajuće jest da je svemir koji je osmislio otac i mama nezaboravne Buffy stvarno zanimljiv i pun neostvarenog potencijala. Smješten je 500-tinjak godina nakon ove naše stvarnosti, postoji svemirska murja (vlada) koja sere svima za svašta, postoje neke kanibalne nakaze koje je stvorila svemirska murja (vlada) i službeni svemirski jezik je kineski, odnosno mandarinski i svi ga lagano natucaju. Razmislite o ovom kad sljedeći put uđete u kineski dućan po paket kuhinjskih gumica ili par aufingera. Uglavnom, ko zna što bi stvoritelj epohalne Buffy, Ubojice Vampira smislio u nastavku. Možemo samo nagađati, ali zasigurno bi uključivalo sve što vole mladi – hermafrodite i meko kuhana jaja s majonezom.

No, dovršimo ovu torturu. Oni koji su pričali s menom dok sam bio pripit, poznaju ovu seriju i ko „najbolju seriju svih vremena“. I ne, nije 24 ni Bibin Svijet. To je nevjerojatni uradak nevjerojatne priče, politički SF s primjesama teologije i jedan od rijetkih SF-ova u kojima u svemiru ne postoji otpor zraka.

Battlestar Galactica (2004. – 2009. (ali ostala je u našim srcima puno duže))

Fabula je ispočetka manje-više viđena. Roboti koje su stvorili ljudi, te s kojima su prethodno ratovali, se vraćaju (with a twist) nakon 40 godina izbivanja. I naravno, dok su se ljudi nastanjeni u 12 kolonija (planeta) opustili i zapustili, roboti su gradili rakete, brodove i šta…? Klonove ljudi, odnosno špije od kolosalne važnosti za predstojeće uništenje 12 kolonija. Ko što rekoh, bez nekih revolucionarnih iznenađenja – roboti unište planete a bagra civilnih brodova predvođena skoro pa umirovljenom Galacticom bježi. No nakon toga ovaj SF prestaje bit ko bilo što drugo. Naime, ljudi su mnogobošci koji štuju grčki panteon (znači, nešto ko u Kseni), a roboti (Cylon – Cybernetic Lifeform Node) vjeruju u jednog jedinog boga. U igru ulaze, pomalo očekivano, legende, proročanstva i mitovi, a ljudski bogovi vode nekih 40-ak tisuća izbjeglica prema Zemlji. Da, Zemlji, koja je mitski planet na kojem teče med i mlijeko, a roboti su omiljeni ko Turčini na njemačkoj burzi rada. Dakle, radnja je smještena prije svega.


Eto, nemam riječi ponovno. Genijalno. Opazite vrlo odlične trebe u seriji. Odlične.

Dobro. No kad se u to još umiješaju političke igre bivših kolonista, prava sukcesije, izbori za predsjednika, teroristi, suđenje ratnim zločincima, apologeti i simpatizeri robota, ovo je i najjača alegorija u SF-ovima ikad. Također, tu je i odlična mind-fuck premisa koja se s vremenom počne provlačit kroz cijelu fabulu, a riječ je o zatvorenom krugu razvitka umjetne inteligencije koja u konačnici neizbježno vodi do uništenja i smrti, što je opet nevjerojatno predočeno u zadnjoj epizodi, uz one aktualne japanske Suzukijeve ili Toshibine robote koji idu okolo, sviraju, peku palačinke, seru kvake itd. itd. Vrijedno je spomena također to što je u seriju uklopljena i vrlo dobra obrada pjesme svih pjesama, All along the watchtower, na kraju zadnje epizode treće sezone, te time učinila taj genijalni kraj još genijalnijm. Jimijeva izvedba pjesme se još jednom pojavljuje na kraju, ali na stranu Jimi, cijeli soundtrack je odličan. Odličan. Ono, stvarno je dobar. Ma sve četiri sezone su odlične. Ali dobro sad, u to se definitivno treba uvjerit iz prve ruke jer mi je dosta kontroliranja hvalospjeva, a ovaj post je već opako predug.

No da se maknem od tih ozbiljnih tema kao što su izbori i očekivanja vezana uz njih, sljedeci post bit ce vezan uz glazbu. I to šta? Radi se naime o par najboljih gitarističkih upada (siguran sam da postoji i neki bolji izraz, al za tastaturom je neuka nenacitana bagra). Dakle, "upad" bi bio ono kad neki instrumentalist napravi nagli, glasni i značajni odmak od prethodne melodije, donoseći ili solažu, ili glavnu temu ili nesto treće. Ko recimo kad se upada djevojci (curi/trebi/butri/pičonćiću) a ekipa je oko tebe. Pa se trebaš istaknut. Dovraga i sebe sam zadivio ovom usporedbom...
Nego, da pređem na stvar: upadi neće bit nikako rangirani, jer se ne može objektivno prosudit o kvaliteti ovog ili onog. Poslažite ih kako hoćete.
E i da, dok ne zaboravim, ispričavam se tisućama svojih vjernih čitatelja na dugom nepisanju ničega. Bio sam u Baltičkom moru s Grinpisom i bušio rupe u brodovima turista koji su htjeli slikat led s upaljenim blicevima. Svi znaju da blicevi tope led i time podižu razinu mora. Zaštitimo led! I tuljane.

Band Of Gypsys

Radi se o jedinom albumu Jimija s Billy Coxom i Buddy Milesom, dok je Jimi bio u tranzicijskoj fazi izmedju Experienca, Woodstocka i opet Experienca/smrti. Ideja mu je bila da napokon nesto odsvira s burazima crncima. A radi se takodjer i o jako dobrom lajv albumu, odnosno nastupu u Filmore Eastu na Starogodisnju noc '69. Ovo je jedan od najboljih lajvova koji sam ikad cuo opcenito u globalu skroz, al bih ipak izdvojio nevjerojatan pocetak skladbe "Power to love(/Power of soul)". Ovo je i najenergicniji ulet s ove liste i meni najdrazi, jer radi se o stvarno genijalnom nadahnutom muziciranju, uz podjednako zastupljene i bubnjeve i bas. Stvarno je taj Jimi kralj.


Originalni Band Of Gypsys prije gaze u Novom Marofu u Sloveniji. Ovaj najljeviji je samo fan.

U2

U zadnje vrijeme mi se cini da je opao stupanj respekta koji je U2 uzivao prije. Mozda zbog njihove nevjerojatne komercijalizacije u zadnjih 15 godina? Ili zbog Bonove samodopadnosti i neposvecenosti rokerskom stilu zivota? Ko ce znat. Unatoc tome, neporeciv je njihov nos za odlicne (ponekad sladunjave) poprok melodije. Osobito Edgeov, cije su solaze u pravilu efektne kolko su i jednostavne. Mozda i nije Edge tolki tehnicar al kuzi se u pedale i stvarno zna slozit dobru dionicu. Sto je definitivno slucaj sa "Ground beneath her feet" sa sauntreka za Million Dollar Hotel. Pjesma se malo po malo pojacava/ubrzava do tocke klimaksa kad ulijece vec spomenuti Edge jos glasnije i brze i odsolira do kraja. Dobro sad, ne odsolira bas do kraja, uleti mu sveprisutni Bono i (neki kazu) usere solazu i ukrade Edgeov "thunder". Zamjerio bi to Boni da nije, dodjavola, tako neodoljiv oh oh.


Osim svirat, The Edge zna i pjevat i ne boji se to pokazat. Takodjer i gubi kosu. To se boji pokazat.

Gerry Rafferty

Ovaj relativno nepoznat singer/songrajter je '78. izdao svoj drugi solo album "City to city" a na njemu svoje kapitalno dijelo "Baker Street". Sto cini tu pjesmu uratkom ispred svog vremena, a nevjerojatno poznat ulet koji su svi culi al niko ne zna ko ga izvodi naprednom solazom i jednom od najboljih glavnih tema ikad. Istina, ovo nije gitaristicki upad, al mogao sam pisat o verziji Foo Fightersa pa bi bio. I jednako je kul na saksofonu, gitari i usnoj harmonici. Nema se bas nista puno vise rec o ovome. A za one koji ne znaju o cemu govorim, to vam je ono: "Tn Tn Tnnn, tn tn tn tnn n, Tn Tn Tn tn tn tn tn, Tn tn tn tnn tnnn n tnnn n nnn tnnnnn".


Ovo je Gerry Rafferty. On ne moze vjerovat kako dobro svira. Svaka slicnost sa frontmenom Animatora (laka mu zemljica) je slucajna.

RHCP

"By the way" je odlican album, i mozda malo premelodiozan za one koji prate Peperse od pocetaka. I ima fakat dobrih rifova i svega, al daleko najjacim smatram ulet, odnosno solazu koju je Frusciante obavio na "Throw away your television". U sekundi se mijenja ritam pjesme, i ovaj ulijece nekim cudnim digitalnim zvukom koji bi mogao bit i par drugih stvari osim gitare (mozda i je?). Da su Bon Jovi ili onaj njegov manekenski gitarist znali napravit takvu solazu mozda nebi ljudi s gnusanjem prebacivali radio-stanicu ili program svaki put kad vide njegovu ljepotansku facu. No dobro, sto se Frusciantea tice, mislim da mu je to jedan od najblistavijih trenutaka kakvih se nije moglo cuti ni na njegovim solo albumima. Kako bi Renata Sopek u Zvijezdama Ekstra rekla :"Njegov zvuk je inovativan a njegov stav naprasit, on je seksi rok-andjeo." Ili tako nesto.


Ovo su RHCP kakve ih znamo iz vremena Bajdaveja nakon prolaska kroz proces umjetnifikacije. Kao sto se vidi na slici, oni su se potpuno umjetnicifirali i sada su svi grande umjetnici.

Dire Straits

"Money for nothing" je stari Knopfler napisao iz frustracije vjerojatno gledajuci spot Duran Durana za "Rio Dancer" na MTV-u (koji je inace sranje, premda nazalost nije uvrsten na listu najlosijih spotova) i za to dobio Grammyja za najbolju rok izvedbu. Vidis kako se isplati nazivat MTV sranjem. Kakav je samo vizionar bio Knopfler, kad je prije 22 godine vec poceo govorit istinu o MTV-u. No da predjem na stvar, a ta je pocetak pjesme i jedan od epohalnih rifova koji nema ko ne zna. Nakon par tuceta sekundi kenjanja i Stingovog vokalnog istezanja i nakon isprekidane kratke, ali zestoke baraze bubnjeva ulijece Knopfler na svojoj vjernoj gitari i odsvira tu nevjerojatnu temu ko da svira Bratec Martina. I jos na kraju da se vratim na Stinga koji je posudio bek vokale Knopfleru. Rispekt Stinze, bas si pravi. Al nisi bolji od Markovih solaza. Nisi bolji ni od Jack Bauera, al to je tema nekog drugog posta.


Ovo su Straitsi i Sting, vjerojatno na Lajv Ejdu. Ko je gledo snimku mogao je uocit nabrijanog ludjaka s bezglavom gitarom u crvenom kaputu s cviljama koje je posudio od Elton Johna. Na slici se nalazi drito iza i malo pokraj Knopflera.

Rolling Stones

Mozda pogadjate o kojoj ce se pjesmi raditi u ovom odlomku? Da, to je "Gimmie Shelter", sa svojim mini remek dijelom na pocetku, kad Mick pocne tugaljivo zavijat a nakon nesto malo vremena mu se pridruzuje malo po malo Richards s jako lijepom solazom. I kad se uzme u obzir da je "Let it bleed" izdan '69. moze se samo pretpostaviti s kolko je narkotika Keith morao upoznati svoj organizam da proizvede ovakvu melodiju. Tu se dakle nazire genijalnost Keitha Richardsa koji je jednostavnu solazu pretvorio u jedan od najboljih uvoda u pjesmu ikad i potvrduje cinjenica da su u pravilu najjednostavnije pjesme najcesce i najbolje. Sto me uvodi u sljedeci odlomak...


Kao i RHCP, i Stonesi su se poumjetnicili i sad su svi veliki artusti ("u" je preglaseno). Osobito Jagger sa svojom bakrenom kosicom oh oh.

Krep

Ovo je novija zvijezda na hrvatskom glazbenom nebu. Radi se o nekolikoclanom bendu koji definitivno predvodi onu grupaciju bendova koji-su-svirali-samo-jednom svojom imponirajucom pojavom i nevjerojatnim smislom za ono dobro u razlicitim vrstama glazbe. Moze ih se usporediti i sa vukom, dok ce u tom slucaju Hrvatska estrada biti janje. Oni dakle cekaju u sjeni da u pravom i pogodnom trenutku na scenu plasiraju svoj nevjerojatni hit-evergrin. Pjesma se zove "Ne budi sonjo" a to je i ujedno sav tekst ovog dragulja. Vec se moze zamisliti kakav ce pjesma biti hit na karaokama diljem svemira. Takodjer, notni zapis je nepostojeci, a jedino sto bi se moglo nazvati notama ili tabulaturom je u glavi njena skladatelja i sastoji se od tri slova. Koja vam necu odat, cekajte singl pa skidajte sami. Navedeno ce dakle pjesmu ucinit himnom zagrebackih i inih parkica, jer ce je moc odsvirat mrtavi-pijani srednjoskolac koji zna tri akorda i uvod u "Nothing else matters". Uglavnom, genijalni ulet proizveden od gitarista Krepa nudi puno mjesta za improvizaciju i razvijanje svirackih vjestina izvodjaca te daje iznova svjezinu svaki put kad je pjesma odsvirana. Ulet savrseno nadopunjuju i vokal Krepa koji se odupire svim mogucim pravilima i baca rukavicu u lice svima koji tvrde da moras imat sluha da bi mogao pjevat i ritam sekciju koja dane provodi gledajuci (pornjavu i) Drim Tietr na jutubu. Krep su definitivno novi kraljevi hrvatske i internacionalne estrade a "Ne budi sonjo" je njihova kruna.


Koko bi se javnost drzala u konstantnoj suspenziji i neizvjesnosti, niko osim ljudi koji su ih vidjeli, ne smije znat kako izgledaju. Sve do izlaska singla kad ce priprosti puk napokon upoznati ove rokere u svom punom sjaju.


Sretan Bozic.

Zašto smo glasali? Mislimo li da će naš glas imati utjecaja na pravljenje politike u našoj republici? Da će naši interesi biti zastupljeni više i kvalitetnije nego prije? Dugujemo li nešto državi u kojoj živimo? Ili ona duguje nama zato što ne živimo kvalitetom života koju plaćamo? Hoće li se ta ista kvaliteta života u sljedeće četri godine poboljšati toliko da opravda naš izbor? Gdje je novac? Gdje je dugovani novac? Gdje je uloženi novac? Gdje je ukradeni novac? Tko ga je ukrao? Tko će kazniti onoga koji je ukrao? Hoće li onaj koji je ukrao odsjediti jednu noć ili deset godina u zatvoru? Ili neće odsjediti ništa zbog raznih poznanstava i/ili svog položaja? Hoće li se početi kažnjavati razmjerno zločinima? Zašto je, uz naš prosječni životni vijek od sedamdesetpet i sitno, maksimalna kazna zatvora četrdeset godina? Zašto su četvrtina našeg pučanstva penzioneri? Zašto viskoškolovana mladež odlazi van? Zašto uvozimo proizvode koje možemo proizvesti? Zašto učinkovitije ne iskorištavamo zemlju na kojoj živimo? Zašto u zakonodavstvu sjedi uvijek isti profil ljudi? Kad će promjene? Za što smo glasali?

Ova slika bi imala veze s ovim postom da je Chuck Norris vrhunski macevaoc ili radijski voditelj. Inace, divan je taj John Stamos a? Ah koja slika ah ah.


U svojoj konstantnoj internetskoj potrazi za istinom, prosvjetljenjem i nacinima brze zarade na vlastitom organizmu i/ili tijelu neki sam dan naisao na vec svima poznati MojPosao.net, internetski Zavod za Zaposljavanje i Istrazivanje Medjuideologijskih Sukoba, pa se uclanio iliti registrirao na isti. Sastavio sam "relativno" "realan" zivotopis, s puno velikih rijeci i nevjerojatnim recenicnim konstrukcijama kako bi eventualno zadivio potencijalne poslodavce svojom izvanzemaljskom pismenošću i inteligencijom te ih potaknuo da mastaju o meni, savrsenom zaposleniku koji svaki zadatak izvrsava savjesno ko Anto Djapic, brzo ko Klint u Vojnicini i ucinkovito ko Borg, naravno sa smjeskom na licu ko da mu je neko zube s vazelinom premazo. I tako, nakon tog mukotrpnog forsanja elokvencije poceo sam pretrazivat poslove. Nadobudno nisam odabrao ni kategoriju posla ni strucnu spremu kad me pitalo. I dobio 900 i sitno poslova. Nis sad, idem ja trazit, mislim si bit ce nesto. A ono, stativa. Kod svih mi nesto fali, kod jednog nemam vozacku, kod drugog VSS, kod ovog imam jedno oko premalo, onaj trazi da se zna uvjerljivo lajat i da se ima svoju koznu masku itd. Uglavnom, skuzio sam da me jedina karijera ceka ili ko konobara negdje u Kustosiji/Sesvetama/Botincu ili studenta koji deklarira razna sranja u skladistima ili bejbisitera po cijelom Zagrebu. Koje li slucajnosti, bas se tak zamisljam za pet godina. Ok, nisam jos zavrsio faks i to mi zatvara par opcija, al ovo sto sam vidio, cak i sa VSS-om mi ne izgleda ludo. O zasto nisam ko mali pisao zadace iz matematike? Il igrao nogomet? Ili pokusavao zapalit kucu/prijatelje? Il svo troje? Sad bi bio uspjesan Ferovac ili Difovac/Dinamovac ili piroman/homicidalni piroman. Ili svo troje.
Uglavnom, ovaj svijet je okrutan i prljav i puno je bolje razmisljat o poslovima koje nikad necu radit a htio bi jer su tako kul kad ih prikazuju na televiziji (amateri psiholozi ce u ovoj recenici prepoznat najboljeg covjekovog prijatelja (nije pas): Obrambeni Mehanizam Izvrtanja Stvarnosti ili "O.M.I.S.").
Pa evo, najkul super duper poslovi koje bi volio vidjet na MomPosluTockaNet ili svom zivotopisu:

Instruktor macevanja/Kaskader koji je vjest u macevanju

Evo, za pocetak nista glamurozno, ali vrlo kul. Sto je vise kul od covjeka koji dobro rukuje macem? I to ne onim tankim savitljivim (za curice) nego svakim? Mozda Jack Bauer, premda mislim da se i on zna macevat, tako da logickim slijedom dolazimo do pitanja "Ko je vise kul od Jack Bauera?" i odgovora "Nitko". A sto se posla tice, vjerojatno nije pretezak, i vjerojatno ga ne obavlja nitko ko ga ne voli. Ko bi se na silu isao macevat ne? I mislim da je dobro placen. Jedini minus je u biti to sto tu i tamo mora doc do ozljede. Jos i ako se radi o dekapitaciji ili deudizaciji(?), tesko da ce se otvorit neke nove opcije za zaposljavanje a i posao u struci ce bit malo teze obavljat. Takodjer, nemam pojma kako se netko uvali u tu bransu. Jel prek veze, il od malena moras bit nabrijan na to i kretat se u tim krugovima ili te netko zapazi dok s kisobranom pokusavas dohvatit prljave golubove na trgu? Ko zna... Naravno ako netko zna nek me prosvijetli il ufura u to, ja bi bio super kaskader-macevatelj, rekli su mi da imam facu ko Ivan Drago iz Rockija IV. Prije fajta, naravno.


Set Shogun(c) maceva. Mac za filetiranje, mac za odrezak, nazubljeni mac za kruh i mac za vrat ili trbuh. Samo u ovoj ponudi za samo 299,99 kn. Ko nazove u sljedecih 10 minuta dobiva i kromiranu cetku za WC.

Glazbenik u poznatom bendu

Nema bas puno filozofije oko ovog, radi se jednostavno o slavi, novcu i zenama. I slavi. I zenama i zabavi. I novcu isto. A i o slavi se radi. Nakon nekog vremena se u pravilu pocne radit o spasavanju tuljana u kanalizaciji pod Koprivnicom ili sprecavanju globalnog zatopljenja ili globalnog globalizma, globalnom miru ili nekom takvom uzaludnom cilju kojem nebi stremio ni Robin, Betmenov pomagac. Posao, sam po sebi je, cini mi se, ekstra lagan fizicki, malo manje lagan psihicki. Ako si sporedna figura u bendu, gitarist npr., treba ti samo malo inovativnosti, orginalnosti i kolko tolko znanje sviranja. Cesto se ipak zna desit da netko ima bolesne ideje ali je tehnicki uskracen. I obratno. Al vratimo se na posao: stvarno je dobro placen. Napunis stadion, odradis maksimalno tri sata, iznojis dusu i zaradis vise nego prosjecni pobjednik Najslabije Karike. No tu su i duhovne nagrade koje zasjenjuju materijalne. Prva i glavna je to sto te vise od 10 ljudi obozava ko boga a 10 posto od te mase ce se i oblacit ko ti. Nekoliko drugih je opisano u prvih pet recenica ovog odlomka. Nazalost, danasnje rok-zvijezde su ko K-Plus mlijeko: brzo se kvare, malo kostaju i ima ih u svakom kucanstvu, tako da nije ovaj posao bas "riba bez kostiju".
Opet napominjem, ako netko ima zelju za ovakvim poslom ili potrebu za zaposljavanjem (mene), nek se javi. Sviram ko Hendrix, plesem ko Patrick Swayze u Prljavom Plesu 2: Havana Nights.


Ovo su vec spominjani Twisted Sister. A ova slika ilustrira kako NE biti glazbenik ili jednostavno clan benda. Ovaj iza koji jedini "normalno" izgleda s dzozlama i bradicom mora da je murjak ili djelatnik psihijatrijske bolnice u kojoj je ovo snimljeno.

Radijski Disk Dzokej

Ovo je vjerojatno jedan od najlaksih poslova koji itko tko zna ista o glazbi moze obavljat. Ok, moras tu i tamo mozda i rec par rijeci, al uglavnom samo pustas, pijes kavice, pusis i uzivas. Na vecini radijskih postaja je taj proces danas vjerojatno automatiziran, odnosno obavlja se preko ovog ili onog programa ali di je tu veselje? U biti odlican primjer za ono o cemu govorim je na Krugovalnoj Postaji Zaprešić oko 13.00 h svaki dan. Neki lik (kojem se ne mogu sjetit imena) pusta muziku par sati, najavi svaku stvar, ima nagradnu igru i tako to. Usto i posjeduje stvarno ekstenzivno znanje o roku, tako da pusta odlicne stvari. Tu i tamo zaglibi u neki metal il nesto slicno, al uglavnom se vrti oko malo starijeg roka, uz konstantu "Sweet Home Alabama" koju sam cuo 9 od 10 puta kojih sam slusao ovu emisiju. Ipak, posao je mozda i malo losije placen, s obzirom na teskocu obavljanja i radno vrijeme. Ali zato nudi uzivanje u radu ko skoro ni jedan drugi.
I po treci put, ne znam nikog tko se bavi ovim pa nemam ni pojma kak se dolazi do zaposlenja al pretpostavljam da je preko rodbinskih ili inih veza. Ako sam u krivu ispravite me, ne?


Evo, sve sto treba jednom radijskom voditelju. Svi znaju da pol ovih gumbica ovak i onak ne sluzi nicem, tako da je sve vjerojatno vrlo jednostavno.

Eto to je to, nemam bas puno drim-dzobova. Mnogi ce mozda mislit "di je odvjetnik u uspjesnoj firmi?" ili "kaj je s krovopokrivacem-placenim ubojicom?" ili "kaj ne zelis bit sef ili glumac?". Al morao sam u obzir uzet omjer duznosti, odgovornosti, tezine, moje sposobnosti i eventualne place. Tako da se izbor sveo na ova tri posla.
A sad...

IZVAN KONKURENCIJE

Ako zanemarim to da ne zelim previse odgovornosti, da nisam ultra-super-duper sposoban, da me briga za placu ili slavu i tezinu posla uopce nema dileme koji bi bili moji drim-dzobovi. U biti, cak ih ni nema puno, samo je jedan.
Pogadjate, da; to je posao Jack Bauera:

Biti Jack Bauer

Evo ovo je posao s najrigidnije utvrdjenim prioritetima, strategijama i ciljevima od ijednog drugog posla. Prioriteti su, dakle, sljedeci: domovina, domovina, demokracija, domovina, domovina, domovina, obitelj i domovina i demokracija. Strategije su krajnje makijavelisticke osim kod ubijanja zena, koje prvo moraju pocinit veleizdaju protiv Unajted Stejca a tek onda poberu 9-milimetarsko tane u prsni kos. Cilj je ocit, bez prenemaganja i zavrzlama, bar sto se Jacka tice, iz sezone u sezonu (/dana u dan?): Odrzati izraze "slobodni" i "demokratski" u sintagmi "slobodni demokratski svijet".
Bed je kod ovog posla sto je placa iznimno mala, ako uopce postoji, i potpuno je nesrazmjerna zrtvama i kolicini krvi i znoja (Jack ne place). Tako da se cesto nagrade svode na to da si osto ziv odnosno da se nisi pretvorio u "rozu maglicu". I to sto si spasio par miljona ljudi je vjerojatno ok. Uglavnom satnica je sranje. Al dobijas par fakat kul stvari na slobodno koristenje. Jackova turbo-kul torba na primjer, gan, cvilje ili znanje umijeca zaustavljanja rada srca.
Ma da ne duljim (a Bog zna da bi mogo), javite se recruiteri, imam 3 iz Osnova Nacionalne Sigurnosti (a potrudit cu se imat i 4 kod Tatalovica sljedece godine) i nije mi bed ak me zarobe Kinezi na skoro dvije godine.


Mnogi pokusavaju, a samo ih mali broj uspjeva. Ovo je dokaz prve tvrdnje. Strasno.


Bokic!

Otkad imam kabelsku fakat gledam puno spotova. Osobito na Vh-Jedan. Zao mi je kaj nemam Vh-Klasiks aj kaj sad, ima dovoljno starijih stvari na Vh1-u. Zao mi je takodjer sto je Mtv takvo smece. Vecina spotova tamo je ko pornjava za klince i one kojima se ne da do kompa, pocevsi od sveprisutne Rrihhanne, odnosno Umbrelle, elle, elle, e, e, e. Samo treba stisnut "mute". Nadje se naravno i par ok i zabavnih spotova, al uglavnom sranja. Slicno je i sa CMC-om i inim kanalima, samo bez opcije "mute", s obzirom da kod nas nema tolko dobrih picica u spotovima. Pa cu se tako u ovom postu, sto je sazetije moguce osvrnut na par (5(pet)) najboljih i najgorih spotova koje sam pogledao. Opet napominjem, ovo nije nikakva stafeta i ono, imam sticena prava na ovu super-ideju, pa ak neko oce napravit stafetu mora me pitat i platit minimalno dvije pive.


Ovo je kamera. To je primarno orudje za izradu spotova. Ovaj model je izraelske proizvodnje i potpuno je prilagodjen tamosnjim uvjetima. Misli ekipa snajpreist a ti samo snimas susjedovu kcer. Voajerizmom protiv ubijanja!

Prvo najgori spotovi.

Poceo bi sa jednim velikanom na svjetskoj hip-hop sceni, covjekom koji je stvarno kralj. Jer svatko ko tak izgleda i uspije mu upecat Beyonce ne zasluzuje nista manje od te titule. Ok, mozda je stvarno dobar u dusi i bas je super lik al sumnjam. Uglavnom, radi se o spotu za onu stvar od Beyonce "Crazy In Love" (ko me zna, vjerojatno je vec cuo ovu pricu, pa preskocite odlomak). Sve je divno, Beyonce se stvarno ponasa ko netko ko je lud od ljubavi, ono, ide po raznim kvartovima s frendicama, presvlaci se u sve smjelije i smjelije kombinacije i vrti guzom. I onda uleti Jay Z. Mora da je i on krejzi in lov jer je Beyonce pred kraj spota vec skoro pa gola i vjerojatno joj je hladno na pustoj cesti na kojoj se nalazi pa Jay, koji ne podnosi da mu je trebi hladno, dize u zrak auto koji nakon tog (naravno) gori. Ne zna se jel njegov al nije ni vazno, glavno da je on slozio vatricu svojoj vrtiguzi. To je jedino prihvatljivo objasnjenje. Stvarno ne zelim vjerovat da je tenkre digo auto u zrak dzabe. Mozda je plava pozadina? Sumnjam.


U trecem redu cubati Jay-Z zapali auto. Neko je krejzi, a nije Beyonce.

Sljedeci je jedan domaci. To je spot Borisa Novkovica za pjesmu Tamara iliti Ko Mi Tebe Uze. I dok je pjesma ok spot je totalna pusiona. Osobito dio kad su Boris i ekipa u sumi. Premda Boris tuguje za svojom Tamarom ima smileta na faci cijelo vrijeme i veselo mase svojom mokrom fudbom, sto sve kulminira time da Boris odbacuje svoju aukusticnu gitaru i neko mu dodaje (dobaci) elektricnu na kojoj on pocne solirat. U sumi. Kad sam to vidio otiso sam odma u sobu i probao svirat svoju gitaru bez ustekavanja. Neugodnog li iznenadjenja. Njemu radi a meni ne. Nazalost ovakve scene ceste su u hrvatskim spotovima, tako da i npr. Vladimir Kocis Zec moze solirat bez pojacala ili kabela. No u Novkovicevom spotu, u kombinaciji s fudbama i unistavanjem kompletnog melankolicnog ugodjaja pjesme ovakva nebuloza dostize novi vrhunac. Velika mrlja na Borisovom vec prilicno zmazanom rezimeu.

Na trecem mjestu su spotovi Celine Dion. Idite Na YouTube. Pogledajte bilo koji. Stvarno su bezveze.

Bon Jovi, Living On A Prayer. Osim sto stvarno ne volim tog pozer-rokera ne volim ni kad neki bend snimi satro live spot. Znaci spot na kojem je uglavnom prikazana grupa na stejdzu, mozda cak i malo publike, al to je samo nastup za potrebe spota i svi u publici su lijepi. I na stejdzu isto, ipak se radi o Bon Joviju. No da se vratim na spot. Bend je jako sretan, a pogotovo Bongiovi, koji skace ko da je dobio na lotu. I tolko je slepi-hepi da na kraju poleti ko neki super-duper-rok-bog iznad publike u nevjerojatno debilnoj pozi. Da, pa nece Jon stejdz-dajvat, pa da ga diraju njegovi satro-fanovi. Nedajboze. Tu je i nevjerojatno puno komunikacije s kamerom, sto dodatno ukazuje na manekenske sklonosti ovih "rokera". Svako malo neko gleda u kameru, belji se, rezi ili radi "smjesne face". Ma da ne duljim o ovoj katastrofi samo cu jos na kraju spomenut da je pjesma na prvom mjestu Vh1-ove top liste "100 najboljih pjesama 80-ih". Glupi Ameri.

I sad, apsolutni vladar sugavih glupih spotova: I Wanna Rock od Twisted Sistera. Spot je kao prica o podebljem klincu koji se pretvara u debilno-androgenog frontmena Twisted Sistera i zeli uglavnom rokat okolo po skoli, a jedan jos debilniji profesor ga naganja i pokusava sabotirat njegovo rokanje. Spot krase ne samo retardirana "gluma", zivopisni kostimi i sminka vec i nevjerojatno nenapredni specijalni efekti. Provjerite, necete ostat razocarani. Takodjer postoji i par diskutabilnih scena, kao naprimjer grupno nabijanje glavama u skolske ormarice(!?). Ma u biti ne znam kaj da napisem, ovo je stvarno dno dna, "Hit me baby one more time" osamdesetih, spot koji se gleda s rukom preko face u pokusaju skrivanja vlastite neugode. Evo cak cu i link stavit. Strasno. Uzivajte.

Twisted Sister - I Wanna Rock

Eto to su sugavi spotovi. Mozda se cini da su mi najsugaviji spotovi onih autora koje i ne volim bas ali nije skroz tako. Da se lista nastavi bilo bi tu i Springsteena (osobito Springsteena), Peppersa, Ilana Kabilja, U2-a, Paule Abdul, Luke Nizetica, Blue Oyster Culta, Bananarame itd. itd.

Uglavnom, evo i pet dobrih.

Na petom je mjestu Psihomodo Pop sa svojom (relativno) novim singlom Lagano Padam. Prvo pohvala Gopcu jer pjesma nije prerada neke poznate strane pjesme, bar kolko ja znam. Mozda su napokon u Psihomodu shvatili da su svi shvatili da im je dosta singlova dosta slicno stvarima Stonsa i Lu Rida? Vi sel si. Uglavnom, pjesma (Lagano padam) je cak i dosta depresivna, dok je spot fakat smijurija. I premda bas i nema veze s pjesmom, sve je fino ukomponirano u ritam, do te mjere da mi je pjesma, u rijetkim situacijama kad je cujem na radiju, bezveze. Radnja je sljedeca: Psihomodo sviraju u nekom studiju i svi se u bendu mrze, neko nekom nesto slucajno napravi i onda ovaj zamislja kako bi ga ubio zbog toga. Definitivno treba vidjet spot, unatoc tome sto zvuci glup i dosadan kad ga ja opisem. Stvarno je dobar.

Visoko kotira i Coldplay svojim Scientistom, spotom snimljenim unatrag. Pjesma je, usudio bi se rec, cak i dobra, premda se nalazi na, meni njihovom najlosijem albumu. A spot, koji pocinje, odnosno zavrsava slijetanjem s ceste u autu u kojem (vjerojatno?) pogiba Chris Martinova cura je, iako na mahove dosadan, odlicno snimljen te skroz upotpunjuje pjesmu. Tolko je dobro snimljen da u pravilu potice "kak su ovo napravili" pitanja i "kak su ovo dobro napravili" zakljucke. Spot se i dosta vrtio na televizijama tako da vjerojatno svi znaju o cemu pricam, a ko ne zna, nek ode na YT. Takodjer, s obzirom da mu je treba poginula u spotu, malo mi je i zao onog Martina, premda je vegetarijanac, tako da pohvale idu i glumi, kolko je gluma moguca u spotovima. Bravo Coldplay o bravo o o bravo.

Nekst je Fat Boy Slim sa svojom stvari Weapon Of Choice. Stvarno se nema puno za rec o ovom spotu. U biti, malo ljudi zna da se ta stvar zove Weapon Of Choice. Vecina je zna ko "onaj spot u kojem plese Christopher Walken" i to je u biti, cak i tu, najadekvatniji opis tog spota. Stari je Walken, opaka faca, stavljen u abnormalno netipicnu ulogu lika koji plese po nekom hotelu ili necem sto izgleda ko hotel i to je to. On plese. Sam. Eto. Ne znam kaj da jos napisem. Pogledajte spot ako jos niste, ako vam se ne svidi, uopce niste kul.


Walken u trenucima totalnog uzivljavanja u ples. S ovim spotom je tek postao potpuno zaokruzena zvijezda. Ko Josip Katalenic ili onaj cigic koji repa pa brejka.

I nebi ovo bila neka lista najboljih spotova kad ne bi bilo i Freddija. Pa je tako na drugom mjestu I Want To Break Free od Queena. Pjesmu znaju svi i svi je kolko-tolko vole, i vjerojatno ce jednog dana uc na moju revolucionarnu Kompilaciju Za Prekide(c). Spot je isto vidjen vise od Nikoline Pisek na spici, tako da i njega vec svi znaju. A za one koji ga ne znaju, to je jedinstvena prilika da vide Merkurija i ostatak Queena u transvestitskom izdanju. I fakat je smjesan taj Freddie, sa sisicama, halterima, minicom, brkovima i usisavacem. Ko i ovi ostali. Lom. Inace, ako sam dobro skuzio a vrlo je moguce da nisam, spot je prica o (brkatoj) kucanici koja zeli glamurozni zivot pun glamura i glamuroznih stvari i glamura. Pa se spot oko sredine premjesta u neki cudni prostor s plesacima, od kojih je Merkuri glavni te svi se valjaju i trljaju, sto zavrsava komicnim Freddijevim skokom u ruke ostalih plesaca koji lici na stejdz-dajv. Taj dio je malo naporan, al ne tolko da ce ponistit opcu svidljivost ostatka spota. Fredi se jos jednom dokazuje ko legenda. Legenda koja je pobrala sidu vodeci ljubav s muskarcima, al ipak legenda.

A na prvom mjestu je ne znam ko. Brothers in Arms je dobar spot. Dobar je i Take on me. Ispalo je pred kraj ovog da u biti ne mogu napisat listu najboljih spotova, a osobito ne istaknut najbolji spot. Pa eto, imam svaki dan novu ideju koji bi to spot bio, al danas sam se sjetio samo ova dva vec napisana i to ce morat bit to. Oba su super, oba su crtana, A-Ha stvarno iznenadjuje kvalitetom spota, a Knopfler ne iznenadjuje uopste. Idite na YouTube, pogledajte ih.

Fakin spotovi.

Malo me ipak umiruje to sto sam nedavno naucio da je cak i glumac koji je dobio nevjerojatnu cast da glumi Jack Bauera car jer je svojevremeno bio zarucen s Juliom Roberts. Zgodnom zenom ono.

Dosad sam obradjivao neozbiljne i cesto cak i humoristicne teme, no kako su oblaci zastri i nebo, tako se i tamni kisni oblak nadvio nad moj nekad sretni, cesto leprsavi, usudio bih se reci djecacki um te sam odlucio nakon dugo vremena pisati o necemu dubljem. O problemu koji je tako cesto pred nama, koji poput lesinara baca zlobnu sjenu na nase zivote i tjera nas na manicno bacaknje po plazi Sumnje u ljudsku dobrotu dok se naskuani na obali pokusavamo vratiti natrag u rijeku, turbulentnu ali predvidljivu, stranu ali poznatu.

Radi se o C.S.I.-u (Crime Scene Investigation-u)

Poceo bi, naravno, sa oridjidji Siesajem, koji je smjesten u Las Vegas. Ocito je da su razno-razni scenaristi istrosili vecinu uobicajenih poprista u koje bi smjestili takve i takvima slicne serije, pa su se odlucili za Las Vegas. Ali Las Vegas u kojem nisu kockarnice fulkul, nego onaj u kojem ima puno zlocina, pa ekipa iz Siesaja ima pune ruke posla. Svi vec sigurno znaju glavne protagoniste te serije, i ja cu se posvetit najvise glavnom tati-mati od zanata, nevjerojatnom madrfakeru i opcenito vrlo kul liku, Grissomu. Taj covjek je stvarno dobar u onom sto radi, i skoro pa niko ne preispituje njegove metode, nakane i ciljeve. Mozda je cak i malo predobar. Grissom naime zna SVE o SVEMU. I to ne ko onaj John Doe lik, koji ne zna zasto sve zna nego ko Pauletic ili Oliver Mlakar. Osim toga je i hladan ko spricer, radilo se na krajm-sinu o ubijenoj majci s troje djece ili hermafroditu koji je silovao sam sebe. Tako se on nosi s bilo kakvim gadarijama ko prava stara iskusnjara, cak ponekad sa sendvicem u ruci, sto govori o njegovoj nevjerojatnoj pedantnosti jer Grissom zna da ako bar jedna mrvica kruha ili komad parizera s majonezom padne na scenu zlocina, on je jedan od sumnjivaca. Zato vjerujem da u pravilu jede one sugave mokre Montana sendvice, nikako one iz Subwaya. Ali ipak, koliko god on bio hladan, posjeduje i mlaku (ne toplu) ljudsku stranu, koja mu nalaze da se s (nimalo nuznim) postovanjem odnosi prema svojim neupitno inferiornim kolegama. Dapace, on im je i frend kad je potrebno. A ko im i nebi bio frend kad su tako sposobni i zgodni? Osjecaji su naravno uzajamni, bar u velikoj vecini slucajeva jer, budimo realni, Grissomov frend je i Isusov frend. To da Grissom nije stjena, vec samo (nad)covjek od krvi i mesa pokazuju i njegovi pokusaji barenja unatar ekipe. Tu se ipak pokazala i glavna mana Grissomovog pretjerano analitickog uma: uleti mu i nisu bas nesto. Tu i tamo pogodi pravu notu, ali kul zgodne trebe-forenzicarke se rijetko kad pale na kolekcije kukaca, znanje smisla zivota, lokaciju Svetog Grala i autogram Dele Hadziselimovica. No to je samo mali minus i poraz u moru pluscina i pobjeda koji krase Gilov zivotopis. Nadalje, kako je Grissom nadnaravno pronicljiv, skoro pa nema slucaja koji nece biti pravicno rijesen (jer "dokazi nikad ne lazu") ni kriminalca kojeg nece stici kazna za pocinjeno nedjelo. Kad smo vec kod dokaza, to je ujedno i Grissomova najdraza rijec, pa je koristi bar 467 puta u svakoj epizodi, cesto u nekoj frazi tipa "Vjerujem samo dokazima" ili "Nemas dokaza da je moje" ili "Dokazi su te osudili, a ne ja (i/ili moja super-kul ekipa)". Ponekad kaze samo "dokaz" kad mu dodje. Uglavnom, Grissom je fakat super lik i premda se nije napatio ni upola ko Sipowitz zasluzuje mjesto u Hall of Fame-u rjesavaca zlocina i cini Siesaj Las Vegas najboljim od Siesajeva.


Postava iz Las Vegasa. Nevjerojatna ekipa koja moze rjesiti skoro pa svaki zlocin. Uocite kako zgodna bivsa striptizeta osmjehom kontrira Grissomovom "ja sam sef i bas sam kul" pogledu. Steta sto taj pogled ne pomaze kod barenja.


A u New Yorku je malo drukcija situacija. Ovaj svojevrsni spinoff je napravljen zadnji i darkerskiji je od druga dva. Glavni kit je Mack, kojeg utjelovljuje Gary Sinise, najprominentnije ime medju glavnim glumcima u Siesajevima. Mack je takodjer i najveci patnik medju Siesajevcima jer zena mu je umrla tog tuznog 11.9. I iako Grissomu okostava puznica (ili nesto) a Horatio Caine je bio zlostavljan ko mali, cini se da je Mack ipak najvise u banani. Ne moram ni spominjat kako je on unatoc tome jos uvijek covjek-stroj za forenzicku analizu, a specijaliziran je za urbanu gerilu forenzike, pa pored njega ni prljavi velegrad kao sto je New York ne moze sakriti dokaze koji ce ukazati na pravog prprtrejtora. Takodjer, jos ga jedna stvar razlikuje od druge dvojice forenzckih ludjaka. Mack bari, i to opako. Serija cak (rijetko) prikazuje i male djelice njegovog privatnog zivota u kojima se on ponekad i budi pored lijepe zene s kojom je prethodno vodio slatku ljubav. Nezapamceno! Ali opet, kao i do neke mjere u druga dva srodna naslova, policija je sekundarna. I suprotno svemu cemu nas uci legendarni Envajpidi Blu, cini se da su forenzicari primarni rjesavaci zlocina koji pozovu murju tek kad treba nekog uhitit jer ono, znaju sve o svemu, furaju ganove, ispituju sumnjivce, imaju one svoje skupocjene kemijske Jugoplastika portabl komplete ali niko im nije dao lisice i jednostavno ne mogu naucit ono recitiranje prava pri uhicenju. Moram rec, kao dijete koje je odraslo na genijalnosti Stevena Bochoa, da fakat ne vjerujem da je stvarna sitaucija takva. Takodjer, New York je golem grad, ali je grad u kojem djeluju i Sipowitz i ova luda forenzo-ekipa. Pa otkud onda svi ti zlocinci, i kako to da se legendarna posada 15. postaje i Mackovi madrfakeri nikad nisu sreli (a desila su se neka opsezna sranja tijekom epizoda ove serije)? Opet, postoji mogucnost da sam propustio par kljucnih epizoda jer sam ovaj Siesaj nazalost pratio najmanje. Sto sam uspio pohvatat je to da je ovo najumjetnickiji isfuran Siesaj i ima dosta dobru atmosferu. Pa je zato drugi od tri.


Sinise je gazda. Naravno ima jednu mladu seksi i jednu malo manje mladu i malo manje seksi kolegicu. Tako je to u policiji. Ipak, ova ekipa je mracnija od 13-godisnjakinja na Ribnjaku. A Sipowitza niotkud.


Lest bat not list, tu je Siesaj Miami. Prvo sto se da primjetit pri gledanju ove serije su naglaseni zuti, odnosno plavi spektri. Tako da izgleda da je u Miamiju uvijek suncano. I da niko se ne znoji. Mora da svi koriste Rexonu na litre. Drugo sto se da primjetit je (o da o da da O da!) - David Caruso! Mislim, ko je ta faca u suncanim naocalama koju kamermani tako tesko fokusiraju? Caruso! Ko je taj lik sto se krece ko puma i ujeda ko solna kiselina? Caruso! David Caruso! Ko je ta manga koja je otisla iz Envajpidi Blua nakon prve sezone kako bi se posvetio filmskoj karijeri? Da, opet Caruso! E Dejvide, da si samo znao (da od filmske karijere nista), mislim da bi ostao u NYPD-u do zadnjeg nastavka zadnje sezone. Al ajde, cini se da se Dejvid ipak uzdigao kao Feniks iz pepela ovim drugim u nizu C.S.I.-em jer cujem da je serija fakat popularna u Americi. Bog i Grissom znaju zasto.
I kako je Jack Bauer opaki turbo kralj specijalnih tajnih agenata i car svemira tako je i David Caru... Da ziher! Caruso, odnosno Horatio Caine, kojeg David glumi u seriji je, istina, specijalac svoje vrste, al ono, da takav specos postoji bilo gdje u svijetu nebi bilo potrebe za vjerom u Isusa i cacu mu, Alaha, Brahmu i Putru i Sv. Kravu ili bilo sta jer Horatio je vrhunsko omnipotentno dobro koje zna sve i radi sve. Ok, ne znam kako stvari stoje u Miamiju, ali ako vlast nije opako skresala dio proracuna namjenjen borbi protiv zlocina u tom gradu, onda stvarno nema potrebe za covjekom kakav je Horejso. Covjekom koji zapovjeda forenzickom jedinicom, sam ispituje mjesto zlocina, vozika se okolo u svom (naravno) Hummeru, redovito natjerava kriminalce s ganom, hapsi ih, ispituje i vjerojatno ih s Hummerom cak otfura na sud ili u zatvor, premda to jos nisu prikazali u seriji. Dobro, to se dogadja do neke mjere i u drugim Siesajevima, ali nigdje tolko cesto i intenzivno ko u Miamiju. Ono, di je Miami koji je Will Smith prikazao u svom hitu istog imena? Vjerojatno u zatvoru.
Istaknuo bi takodjer i nevjerojatnu pozersko-fejkersku patetiku koja se provlaci kroz cijeli serijal. Masa usporenih kadrova, kruznih kadrova, usporenih kadrova iz zraka te usporenih kruznih kadrova iz zraka koji nerjetko prikazuju Carusovu kuruznu glavu te grimase koje ovaj genije proizvodi ostavljaju dojam da je taj covjek najveci patnik, mislilac i kul frajer na svijetu. Ko je imao priliku pogledat epizodu koja se odvijala u Rio de Janeiru zna o cemu pricam. (Kaj, svi turisti se poberu sa onog vidikovca s velikim Isusom kad Horatio dodje, tak da on moze razmisljat u miru?) Shite.
Ovo je primjer kako previse para moze proizvest i previse muzike. Dolje Karuzo i njegov kulerski tim!


Necuveno. Evo nemam rijeci. Ovo je prekul. Svi imaju i iste kostimice. Malo sam se i uzbudio.


Ovo je slikano 38 stotinki prije no sto su dzozle na glavi a Caruso izvan kadra. E da ljudi znaju kako je ovaj kadar tesko ulovit ova slika bi bila na naslovnici National Geographica. Istinski raritet.



Uglavnom, to je to. Ako neko voli CSI: Miami nemojte me nac u gradu i sabit. Nisam ja kriv kaj je serija sranje. E da, i pogledajte kako Carey skida Carusa na YouTubu.

Ljudi su ovce (vidi sliku 0.1). Ovca je fakat glupa zivotinja, koja zivi po principu "drugi ziher zna bolje od mene", tako da u skupini ovaca od najmanje 5 komada vjerojatno vlada prilicna zbrka i pomutnja. Kak je tek onda u stadu od 200 ovaca? U biti, stado je i savrseni oblik zivljenja za ove tupe zivotinje jer da zive samacki, vjerojatno bi danas bile ugrozena vrsta i po njima bi bio napravljen i nazvan neki super-rijetki Pokemon. Nadalje, bio je na vjestima prije dosta vremena neki prilog o nasim (i inim) zaljubljenicima u zivotinje koji su kao nesto prosvjedovali na spici zbog okrutnog postupanja australskih (ili nekih) ovcara i njihovih pasa ovcara s ovcama, sto je bilo popraceno kadrovima nekog od tih ovcara kako mlati nekom dugom stapinom po ledjima natiskanih ovaca, nebi li ih natjerao u tor. Ljubitelji zivotinja (zoofili?:) su u vecini slucajeva prilicno nerealna ekipa pa tako misle da su neke zivotinje pametnije nego sto jesu, odnosno da zasluzuju nesto vise od eksploatacije koja se vrsi nad njihovim evolucijomdanim atributima. Takav je, na primjer, slucaj s ovcama. Ovca daje krzno, koje joj opet naraste i tako do smrti. Koja ce je (nadam se) docekat u obliku seljaka (ili gazde neke pecenjare uz magistralu) s cakijom i spremnim raznjem, pa ce (mlada) ovca dat i meso.



Slika 0.1 - Shematski prikaz prve recenice


Uglavnom, da se vratim na bit: ovcama treba netko da ih vodi, jer je to u protivnom njihova glupost, odnosno pomama za hranom (travom). Slicno je s ljudima, osobito na odredjenim lokacijama i u odredjenim situacijama kad ih nema tko vodit dobrim i promisljenim primjerom.

Na primjer, kod ulazaka u javni prijevoz. I to osobito s ovim novim sistemom pojedinacnog otvaranja vrata, di moras stisnut gumb ako oces uc. Tramvaj dakle dolazi na okretiste i staje da primi putnike. U slucaju velike guzve, svi ce pokusat uc prvi. Potreban je samo jedan ofenzivni penzioner da se pokrene lavina guranja i laktarenja za koju se u tim trenucima nadam da ce zavrsit tako da ce stampedo izgazit nekog nepazljivog ili krhkog, ali svejedno agresivnog guraca. Druga se situacija takodjer vrti oko tramvaja na okretistu, kad su gumbom otvorena samo zadnja vrata. Tad ce svi, ko dei, pokusat uc sto brze na ta vrata (vidi sliku 1.0), bez obzira na 50 ljudi ispred njih i guzvu koja se stvara u zadnjem dijelu tramvaja te cinjenicu da mogu otsetat 6,5 metara do sljedecih vrata, stisnut gumb i uc bez poteskoca, naguravanja i cekanja. Obje te situacije dodatno potencira i kisa, kad ce svi probat uc jos brze i agresivnije, a mogli bi samo cekat pod krovom na stanici dok ovaj ispred njih ne udje i ulazit tako jedan po jedan, uz minimalno pokisnjavanja. Cesto su, al ne iskljucivo, glavni akteri u guzvama umirovljenici. Fakat se cini da, kad vide tramvaj dok prolaze kroz Harmicu, (ko Terminator, Robocop ili Nick Praskaton) vizualiziraju mjesto na koje ce tramvaj stat i otvorit vrata, te slobodan stolac koji ce oni ulovit pa odaberu direktnu putanju, odnosno zracnu liniju do tog odredista. Ti Robo-penzici su izrazito opasni po dusevno i fizicko zdravlje, jer nerijetko furaju neki drveni il metalni potencijalno opasni predmet (metlu, aufinger, miscafl, kljuceve itd.) u rukama i spremni su srat ako te pokupe prtljagom u kamikaskom pohodu na vrata tramvaja. Postoji jos primjera vezanih uz javni prijevoz, kao sto su stajanje na vratima, nesilazenje kako bi ostali putnici sisli, smrdjenje, stanjanje pred vratima niskopodnog tramvaja u "zivom zidu" (kod ceg preporucam "frontalni" pristup - silazenje s tramvaja bez okretanja postrance ili ikakvog migoljenja, jednostavno "full frontal" ulazenje u masu (vidi sliku 1.1)).


Slika 1.0


Slika 1.1

Ista stvar se u biti ponavlja kod skoro pa svakog ulazenja ili izlazenja kroz skoro pa svaka vrata.

Sljedeci primjer su garderobe u "nocnim klubovima" i inim slicnim mjestima. Udjete u, recimo, Boogaloo, ostavite robu iziritiranim garderobijerima ili garderobijerkama. Sve ok. Za dva ili tri do cetri sata zelite uzet svoju robu natrag i izac iz tog pakla droge, maloljetne prostitucije, zmazanog poda i dima. Tu nastaju problemi. Jer opet, naravno, svi zele do svoje robe stic prvi, bez reda i poretka ili bilo kakvog smisla za ucinkovitost. I onda, kad se 500 ljudi pocne naguravat na povrsinu od kojih 4-5 metara nastaje kaos (vidi sliku 1.3). U nemalo slucajeva sam u tim trenucima osjetio neciju ruku na guzici, koljeno u jajima ili kosu u ustima i to me fakat nervira do te mjere da se, suprotno svom nahodjenju i lezernom stavu pocnem naguravat ko ostatak mutave damfak bagre, umjesto da pricekam da se ekipa rascisti i mirno pokupim svoje prnje i odem. Jos kad su u to naguravanje ukljuceni baunseri koji, da sprijece guzvu, pustaju ljude malo po malo, atmosfera je vjerojatno slicna onoj pod tusevima u Auschwitzu.


Slika 1.2

Uglavnom, da zakljucim, ljude bi trebalo tuc dugackim stapom (ko ovce na velikim farmama) a ducani u kojima se ne moze platit karticom su sranje.

Takodjer, ispricavam se Nikolini sto sam je izivciro na Ljubljanskoj te (malobrojnim) citateljima sto su slova na slikama mala i mutna.

Novije hrvatske serije. Sta reci? Otkad je AVA (ne deterdzent) na sceni stvarno su ih poceli proizvodit. Ne samo AVA, al ocito je da je pojava te produkcijeske kuce, odnosno njenog prvijenca, Villa Marije, potaklo i druge da se otisnu u te zmazane i valovite vode. Prvenstveno RTL, koji je plasirao na trziste vjerojatno najdugovjecniju hrvatsku seriju, Zabranjenu Ljubav. Nova je takodjer htjela dio tog kolaca pa je izbacila (po meni) promasenu Nasu Malu Kliniku ciji me blago retardirani humor uvijek natjera da promijenim program. A kako ocito neki glavonja s Nove ima doma zid postera s likovima iz Na Rubu Zakona, Nova se dala u produciranje i neslavnog Balkan Inc. ciji me protagonist, prigodno nazvan inspektor Prilika, odnosno Čens odusevio prosjecnim brojem psovki po kadru: 21.547. Postujem ja nastojanje na realisticnosti, al Čensu mala curica dofura pismo a ovaj joj opsuje mamu i posalje je da ima snosaj s jednim od apostola; dodje zena Čensu u goste i dofura mu Domacice a ovaj joj psuje Smajl Agu Čengića i sta nije donijela Moto kekse. Al dobro, ako Nova kaze da tako zvuci srednjovjecni korumpirani privatni istrazitelj, ko sam ja da se javljam? Ipak, nije Čens u seriji jedini psovac, tako da i razni policajci stvarno ne stede nikog i nista, a auti se cesto zaustavljaju ne samo palicom "Stop", vec i uzvikom tipa "Stani, jebem ti strinine farove iz Slovenije, meni ces po cesti ic!". E sad, ovo je vec pretjerivanje, a Nova je vjerojatno dobila packu od Udruge za Zastitu hrv. Jezika I Djecjih Usiju (U.Z.J.I.D.U.) pa se serija prestala prikazivati. Ko zna, mozda je to samo privremeno i inspektor Čens se vrati u novoj sezoni i zabljesne nas novim prostotama?


Inspektor Čens i ekipa. Čens je covjek koji ne vjeruje ni svom ogledalu. Tako ga je jednom prilikom kad je vidio svoj neobrijani odraz nazvao lazljivcem i upucao svojim vjernim pratiocem od 9mm (na slici u Čensovim rukama).


Al vratimo se na ranije navedeni (humoristicni) izdanak Nove Tv - Nasu Malu Kliniku. Osim apsurda da se neka, vjerojatno privatna klinika naziva sluzbeno Nasom Malom Klinikom (jer je svi u seriji tako oslovljavaju) tu su i glumci kojima sigurno drze obitelji za taoce i ucjenjuju ih kako bi glumili u ovoj sugi. Ranko Zidaric glumi iritantno flegmaticnog primarijusa, Enis Beslagic onog portira koji je u biti smjesan zato sto je Bosanac i Bojana Gregoric je ko Monica u Prijateljima - svima najnesmjesnija. Tu su i Filip Sovagovic, Mesin, Navojec i Bitorajac koji mi je tu negdje s Dinom Dvornikom: talentirani debil. Al seriju definitivno najvise karakterizira njen prizemni i nerijetko stvarno retardirani (i ponekad neshvatljivi) humor. Ima tu slapsticka, komedije zabune, sitcoma, satro komicarskih gegova, sve smjesano u neprobavljivi mutni cuspajz za koji ne znam zasto je prezivio koliko je prezivio. Osobito se sjecam jedne morbidne epizode s nekim vanzemaljcima(?!). Nema tih pejorativa kojima bi ju opisao. Ipak, to ocito netko gleda (jer to je navodno najgledanija hrvatska humoristicna serija), al evo, ne mogu smislit ko osim penzionera, a i za njih nisam sto posto siguran. I sad je jos repriziraju preko ljeta. Sto cu iskoristit za celicenje karaktera: gledat cu je iz pune kade s ustekanim fenom u lijevoj ruci.


Scena iz izrazito debilne epizode NMK-a. Tako dakle izgledaju pogledi doktora i portira dok se vanzemaljac poradja pred njima (uocite Navojeca kojem je dodjeljena jedna nevjerojatno retardirana uloga).


Da se jos malo vratim doso bi do Zabranjene Ljubavi. Ko sto sam vec napisao, ta serija ide vec fakat dugo. Izmijenilo se puno glumaca, odnosno likova, nasrecu nijedan ko u Santa Barbari, tak da neki lik padne iza kauca i digne se drugi glumac koji ga odsad glumi al ipak, malo njih je ostalo od prve postave. Nema vise legendarnog bubnjara Matije (kojem njegov "supstitut-buntovnik" Tuna nije ni do koljena), njegove albino-anoreksicne narkomanske cure, nema nesretnog Stjepana ili onog ljepuskastog incestuoznog Danijela itd. Serija je unatac tome ostala dosljedna svome imenu i u njoj se pojavljuje dosta zabranjenih ljubavi. Tako su se "voljeli" brat i sestra, svecenik i zena-laik, muskarac i muskarac pred zenidbom, onaj sugavi Nikola i neka lijepa cura te muskarac i prostitutka cak. Uglavnom, na kontroverzi - respect. Ipak, vjerovali ili ne, ova serija ima i losih strana! Jedna od njih je gluma pojedinih glumaca (kako im ne znam imena i ne da mi se kopat po netu, zvat cu ih imenom likova koje igraju). Onog glupog Nikole, na primjer, koji osim sto glumi totalnog sonju, glumi ga i nevjerojatno lose. Ah taj tugaljiv pogled u daljinu. Mislim, vjerojatno do neke mjere scenarij diktira takve scene, al ipak frajeru, ne mora svaki pogled u daljinu izgledat ko da imas roentgenski vid i snimas susjedu pod tusem u stanu do. Druga od mana je nastojanje da se (u scenariju ili spontano) donekle skine neki ulicni zargon. Sto bi bilo ok da nije "donekle". Tako da se cesto znaju cut gramaticki pravilni oblici rijeci tipa "zabrijati" (zabrijao sam) i "dofurati" (dofurao sam) ili fraze tipa "sto ti brijes?". Nadalje, meni je osobno mana i njena dugovjecnost, tako da ako niste pratili od pocetka, sad cete malo teze pohvatat sve intrige i zavrzlame ovog kompleksnog serijala. Al uglavnom, serija cak i dobro (tu i tamo) posluzi odmoru mozga od dokumentarno-igranih projakata RTL-a, njihovog repertoara njemackih serija te 27. repriziranja svih epizoda Friskog Princa i Bracnih Voda.

Update: Medakovicka smrdi!


Nezaboravna scena u kojoj Tina ljubi pretucenog Srbina i glazbenika Dejana. Tko je gledao mogao je primjetiti upecatljiv Dejanov stil ljubljenja u ovom kadru.


O Bibinom Svijetu necu ni pocet pisat.

I dosli smo na kraju do AVA-e. Ako je Jack Bauer opaki super car svih tajnih i javnih agenata, onda je i AVA vladar na hrvatskoj produkcijskoj sceni, sto se televizije tice. Vec s uspjehom Ville Marije bilo je jasno da je pred ovom kompanijom svijetla buducnost. Pa onda hit nogometna saga Ljubav u Zaledu (sto je vjerojatno naziv i nekog niskobudzetnog pornica) te na kraju "televizijska droga" pod nazivom Obicni Ljudi. Al krenut cu od pocetka.

Dakle Villa Maria. Tu seriju definitivno nisam nikad pratio, i u principu ne znam tocno sto se dogadja. Al pretpostavljam da bi trebao, cak i nakon ono malo gledanja ovog dragulja kojeg sam si priustio, bar skuzit sto je to fakin' "Villa Maria" ili je u bar jednoj sceni vidjet ili nesto. Al eto, jos ne znam o cemu se radi. Posjedu? Televizoru? Baki Mariji? Zvuci mi ko neka vila (velika kuca), al covjek bi reko da ce se i neka radnja odvijat u toj vili. Ako i je, nije kad sam ja gledao, pa se ispricavam na neznanju. To je takodjer bio i debut sad vec eminentne glumice/scenaristice/pornozvijezde Jelene Veljace koja je svojom glumom i prodornim telecim ocima nagovjestila dolazak novog narastaja hrvatskih glumica. Onih s plavom kosom. U Villi Mariji se pojavio i onaj dalmos iz Zabranjene ljubavi, al samo u epizodnoj ulozi, a tu je i najnezaboravnija scena sore u ikojoj hrvatskoj seriji ikad: Tri ili cetri lika su zaskocila glavnog protagonista, njegovu trebu Jelenu Veljacu i njihovog frenda u kolicima. Jelena je otisla po pomoc, jedan tip je soro glavnog frajera (uz zvukove iz filmova Jackija Chana) a druga dvojica su pocela vrtit (!?!?!) invalida. Naravno da je dobro pobijedilo ali steta je vec bila ucinjena - decku u kolicima se vrtilo u glavi. Vise nikad nije bio isti.


Glavne face u Villi Mariji. Jos uvijek nevin i cedan pogled Jelene Veljace kasnije ce zamjeniti pohotan izraz u ocima i besraman cin snimljen mobitelom iz pticje perspektive.


Sto me dovodi do druge najnezaboravnije sore ikad. One iz Ljubavi u Zaledju. Par zamaskiranih navijaca (koji uopce nisu bili navijaci nego unajmljeni navijaci!) NK Agrama je pretuklo nekog lika, koji je cak mozda i bio kljucan, al se ne sjecam. Oni njega cipelare, a cuje se ko da Bruce Lee tuce gadove nunčakima. Nevjerojatno je na sto su spremni navijaci Agrama. Dakle, budzet ove nogo-drame je pokrivao i stvaranje imaginarnog NK-a! Ne samo to, nego i imaginarnog casopisa "Stars" i imaginarne mafijaske organizacije s beskrupuloznim Frenkijem Fišerom na celu. Ova je serija imala sve; scenarij koji trga srce, ulogu zivota Jelene Veljace i povratak na scenu velikog Darka Janjesa u ulozi nogometnog trenera/agenta, supruga srpkinji koja ima dobru sestru blizanku (ona je bila zla) i oca srbinu imenom Ognjen, nadimkom Ogi. DA! U ovoj seriji se prelaze granice koje je u nasim glavama ostavio domovinski rat! U ovoj seriji ima SRBA! Umjesto da saljemo delegaciju u Brukseles, trebali smo poslat DVD s epizodama ovog malog multinacionalnog masterpisa; vec bi disali evropski zrak. Uglavnom, jos da se gluma nije svodila na debilne uzajamne poglede Marka Marusica i one njegove cure slikarice, muzika na uratke koje je Huljic iskopao iz Dujmiceve septicke jos '89 a noge na noge Jelene Veljace, ova serija bi bila puno vise od zabave za mamurna jutra kod frenda u Novoj Vesi.

I to me dovodi do skoro-pa-kraja ovog maratonskog posta. Jos samo Obicni Ljudi. Postava kopirana iz Ljubavi u Zaledju, osim sto se sveprisutna Jelena pojavljuje samo kao scenarist a radnja je puno skucenija i dogadja se uglavnom unutar jedne obitelji. A clanovi te obitelji su kao obicni ljudi. Koji fakat nisu obicni. Ta jedna prosirena familija ima problema i zavrzlama ko 36 standardnih hrvatskih obitelji. I jos se kao glavni lik uvodi trudnica! Pa da, nece Jelena Veljaca dopustit da je se u njenom dsudstvu pred kamerama zamjeni nekom novom vrtiguzom. Inace, fakat nemam nista puno pricat o ovoj seriji, nisam je pratio, al sam zbog nje patio, kako se moja draga navukla na nju. Od Najslabije Karike do Dnevnika bio je radio-silence. Vjerojatno bi u tom periodu razgovarali samo da sam trudan, a i tad vrlo kratko.


Ovo su Obicni Ljudi. Ova koja *jedina* stoji je Saša, trudnica. Obicni ljudi se ocito nikad nisu vozili tramvajem pa ne znaju da se trudnicama treba ustat.


To je to, izostavio sam masu serija, kao sto su Bumerang, KT2, Bitange i princeze, Nasi i Vasi, Odmori se zasluzio si ili Kazaliste u kuci al za njih skupa imam samo jedan komentar a taj je "Sranje". Cini se da je postena hrvatska serija isto sto je cistoca zagrebackom javnom prijevozu: Nedostizna.